Ana a.k.a. Volcano Red🎬 cinema freak❤
This is the post excerpt.
OSCARI 2023.
Stigli novi Oscari, 95. po redu😉
Iako zadnjih godina nesnošljivo politički korektni, gledam ih s posebnim guštom.
Razlog – nominacije:
TOP GUN MAVERICK
u kategoriji
Najboljeg Filma
BRENDAN FRASER
u kategoriji
Najboljeg Glavnog Glumca
CATE BLANCHETT
u kategoriji
Najbolje Glavne Glumice
Oni su moji laureati bez obzira na ishod Oscara 2023.
I svim srcem navijam za njih❤❤❤
Osim Top Gun Mavericka kojeg sam pogledala xxx puta😉 također sam vidjela Sve u Isto Vrijeme, Fabelmanove, Elvis, Wakanda Zauvijek, Avatar: Put Vode, Duhovi Otoka, Tar, Kit, Babylon, Trokut Tuge, Mačak u Čizmama,..
S obzirom na live prijenos koji kreće u 23 i 30 prema našem vremenu i završava negdje pred zoru, skuhala se prva ponoćna kava😉
A na HTV1, standardna trojka voditelja uz nenametljivog i korektnog Boška Piculu, na trenutke čak i simpatičnog Nenada Korkuta no zato užasno iritantnu Alemku Lisinski koja je ovogodišnji prijenos rezervirala za sebe.. Ni jednu godinu do sada nije bila ovako naporna, dosadna, nezanimljiva..
HRT1, vrijeme je za izmjenu najslabije hrvatske Oscar komentatorske karike!
Ovo je lista svih dobitnika Oscara 2023. uz sličice u trenutcima pobjedničkih govora.
1. Najbolji Dugometražni Animirani Film:
Pinocchio (Giullermo Del Toro)
2. Najbolja sporedna muška uloga:
Key Huy Quan (Sve u Isto Vrijeme)
3. Najbolja sporedna ženska uloga:
Jamie Lee Curtis (Sve u Isto Vrijeme)
4. Najbolji Dugometražni Dokumentarni Film:
Navalny
5. Najbolji Kratki Igrani Film:
An Irish Goodbye
6. Najbolja filmska fotografija:
Na Zapadu Ništa Novo
7. Najbolja šminka i frizura:
Kit
8. Najbolja Kostimografija:
Wakanda Zauvijek
9. Najbolji Internacionalni Film:
Na Zapadu Ništa Novo (Njemačka)
10. Najbolji Kratkometražni Dokumentarni Film:
Šaptač Slonovima (India)
11. Najbolji Kratkometražni Animirani Film:
Dječak, Krtica, Lisica (UK)
12. Najbolja Scenografija:
Na Zapadu Ništa Novo
13. Najbolja Originalna Glazba:
Na Zapadu Ništa Novo
14. Najbolji Vizualni Efekti:
Avatar: Put Vode
15. Najbolji Izvorni Scenarij:
Sve u Isto Vrijeme
16. Najbolji Scenarij prema Predlošku:
Ženski Razgovori
17. Najbolji Zvuk:
TOP GUN MAVERICK
18. Najbolja Pjesma:
RRR za Naatu Naatu
19. Najbolja Montaža:
Sve u Isto Vrijeme
20. Najbolja Režija:
Daniels (Sve u Isto Vrijeme)
21. Najbolji Glavni Glumac:
BRENDAN FRASER🌊🐳💙
22. Najbolja Glavna Glumica:
Michele Yeoh (Sve u Isto Vrijeme)
23. Najbolji Film:
Sve u Isto vrijeme
S obzirom na način funkcioniranja dodjele Oscara zadnjih godina, ne smijem biti nezadovoljna.
Od moja 3 favorita barem jedan je potvrdio Nominaciju u POBJEDU!
Naravno, riječ je o Brendan Fraseru za ulogu povučenog profesora Charliea u Kitu, filmu genijalnog redatelja D. Aronofskog!
Top Gun je ipak dobio ‘utješnog’ Oscara za Najbolji Zvuk, a Tom Cruise je mudro izbjegao ovogodišnju dodjelu. Uostalom ne zaslužuju ga ni Akademija, a ni Hollywood!
Ipak je Tom posljednja, istinska akcijska zvijezda💫💯🌟🌟🌟🌟🌟
Raspodjela Oscara izvršila se uglavnom između Na Zapadu Ništa Novo i Sve u Isto Vrijeme.
Zato i ne čudi lista “gubitnika” – Fabelmanovi, Tar i Elvis.
Posebno mi je žao zbog Tar, filma koji zasigurno neće biti olako zaboravljen..
Uglavnom, za mene je vrijedilo probdjeti još jednu oskarovsku noć.
Ipak je Top Gun Maverick osvojio jednog ‘tehničkog’ Oscara dok za pravi šećer na kraju pobrinuo se ON⬇️
BRENDAN FRASER‼️
OSCAR 2023. ZA NAJBOLJU GLAVNU MUŠKU ULOGU‼️
CHARLIE🌊🐳🐳🐳🐳🐳🐳🐳🐳🐳🐳🐳🐳🐳🐳🐳🌊💙💙💙💙💙💙💙💙💙💙💙💙💙💙💙💙
Filmovi u veljači🛳🌊💙
Petak, 10. Veljače 2023.
Jedna gripa poremetila je cijeli tjedan. I to neposredno pred dolazak TITANICA 3D na velika platna, 25 godina poslije. No u petak sam odlučila – il živa il mrtva idem u kino! Tako je i bilo.
Za “prvo” gledanje izabrala sam CineStar MallofSplit iz praktičnih razloga. Imaju najveći dostupni ekran u ovom dijelu Dalmacije, vrtoglavih 100 m kvadratnih. I projekciju u 16 i 15, prikladnu s obzirom na trajanje Titanica.
Da sam kojom srećom uspjela izbjeći glupu gripu sigurno bih otišla na jedan dan u Zagreb i topila s Leom i Kate u oceanu na Imax platnu. Nažalost, čovjek snuje, a stvarnost određuje.
Druga poslovica pak govori, kad ti život baci limune, napravi limunadu. Eto, moja limunada bila je servirana u Extreme Dvorani CineStara MallofSplit. Pri tom naravno ne mislim da je Titanic filmska limunada. Dapače, vrhunsko remek djelo kojem se radujem kao da gledam po prvi put.
Na veliku radost u velikoj CineStarovoj dvorani našlo se tek par Titanic entuzijasta što je za istančane filmofilske živce (koji ne trpe glasno razgovaranje, hihotanje i sl. idiotarije) označilo garanciju nesmetanog uživanja u filmu.
Moj Junior je prvi put Titanic vidio u dobi od 2 godine (na TV naravno) onako ‘usput’ dok se zabavljao slaganjem kocaka. Rezultat je bio nevjerojatan. Dvogodišnjak je bez ikakve intervencije i svojom voljom ostavio igračke sa strane i odgledao film do samog kraja. Sjećam se da je dugo spominjao Jacka i Rose. Za roditelja filmofila veliko zadovoljstvo i potvrda – geni ne griješe😉
Ovo sam spomenula jer je upravo Junior, sada gotovo 15.godišnjak bio moja pratnja na projekciju Titanic. Zasluženo.
No prije zarona u dubine sjevernog Atlantika u poboljšanoj verziji Titanica 3D, mali ispravak.
Ovih dana vrište copy-paste naslovi s brojnih portala o povratku Titanica u kina nakon 25 godina.
Poštovani novinari – netočno!
Titanic i to 3D već je bio u našim kinima 2012. Točnije prikazivao se samo u Cineplexxu. Tko ne vjeruje, evo dokaz.
Bila, gledala i uživala. Istina taj 3D nije bio toliko kvalitetan, svejedno meni nije smetalo. Vidjeti Titanic te davne 2012. godine, tada u još novom multipleksu Cineplexx i to 15 godina nakon izlaska filma značio je san snova romantičnog filmofila🎬❤
Zato ne čudi što sam se toliko obradovala još jednom gledanju na velikom platnu.
Uostalom Titanic je moj najviše puta pogledani film na TV. Nije bilo televizijskog prikazivanja, a da ga nisam gledala. Titanic bi me iznova poput zova morskih sirena naveo na još jedno novo “nasukavanje”. Na koje bih uvijek pristala.
Priča je pretpostavljam svima poznata pa bih radije opisala svoj ‘novi’ doživljaj filma i viđenje tada mladog glumačkog para DiCaprio i Winslet. I to u remastered 3D verziji.
Ukratko – savršeno. More “novih” detalja nakon toliko godina nevjerojatan je bonus i nagrada za sve godine ljubavi prema filmu. I jedan sasvim novi doživljaj gledanja.
A Leo i Kate predivni. Čak ni DiCaprio sa svojom dobro poznatom baby–facom nije djelovao toliko “djetinjast”.
A Kate..❤ jednostavno prekrasna.
Usudila bih se reći u svojoj najljepšoj fazi (iako je oduvijek bila i ostala iznimno lijepa i privlačna žena). No crvenokosa Kate s licem isklesanim poput alabastera i putenim usnama boje ruže nešto je najljepše što sam zadnjih godina vidjela na velikom platnu. Ukratko, oboje divni. Već tada moglo se vidjeli da su dvije velike glumačke karijere na horizontu.
Uglavnom film je tehnički zadovoljio sva moja osjetila. Scene od samog udara u santu leda pa do potonuća istovremeno su grandiozne, strašne i jezivo stvarne.
I na prvom gledanju davne 1998. godine imala sam gotovo realan dojam kalvarije Titanica. A 3D format sa svojom ispoliranom slikom stvorio je osjećaj vlastite nazočnosti na brodu.
Nemam riječi. Cameron je genijalac. I da je samo napravio Titanic, dovoljno je. Hvala na ovom izdanju!
Na mene kino inače djeluje zacjeljujuće pa sam nakon Titanica večer odlučila zaključiti još jednim filmom.
No prije toga poseba kava za sređivanje dojmova. Toliko sam se smrzla gledajući utapljanja putnika s Titanica pa mi se učinilo da se i kava hladi brže nego obično😉
A večernji film trebalo je biti posebna poslastica.
Novi uradak mog omiljenog M. NIGHT SHYAMALANA po nazivu NETKO KUCA NA VRATA KOLIBE (Knock at the Cabin).
Kažu, Shyamalanova adaptacija horror novele Koliba na Kraju Svijeta.
Za mene kao gorljivog Shyamalanovca večer nije mogla bolje završiti! Najprije moj Titanic potom film redatelja kojeg obožavam i podržavam skoro 30 godina.
I onda onaj izdajnički “ALI”..
No prije toga podsjetnik da sam s nepoznatim ljudima (filmofilima) iz raznih grupa i s različitih društvenih mreža i platformi vodila žustre diskusije u svezi genijalnosti i kvalitete Shyamalanovih filmova. Uvijek sam glasno zagovarala svaki Nightov film bez obzira o kojem se radilo. Za mene je svaki njegov film imao smisla, dublje značenje i filmsku vrijednost.
Svaki, ALI do sada..
Ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti da ću jednom javno iskritizirati neki Shyamalanov film.
Ipak je stigao i taj dan. Danas. I to poput apokalipse koju je tako nevješto prizvao ovim bućkurišem od filma.
Prst sudbine očito se namjerno zaustavio na petak u kojem sam s posebnom radošću pogledala Titanic 3D, ali nažalost i ovo totalno razočarenje od filma nazvano “Netko Kuca na Vrata Kolibe”.
Prestrašan film. Naravno u negativnom smislu. Uvjerljivo najgori kojeg sam pogledala u 2023. Pa čak i u 2022. A možda i godinu prije.. Zapravo što više o Kolibi mislim to mi izgleda sve gora i gora..
Pobogu Shyamalane, što se dogodilo?!
Zar je postao toliki očajnik da je cijeli film, radnju kao i izbor glumaca podredio ulagivanju ciljanih skupina ljudi?!
Tako se jeftino prodao?!
Nemam riječi kojima bih opisala zgroženost woke smicalicom koja se pokušala nazvati – horror filmom.
Upis u prvi mainstream horror-LGBT film?! Je li to prvi od mnogih planiranih?
Za mene previše makar potpisnik bio jedan od mojih najdražih redatelja M. NIGHT SHYAMALAN.
Nemam problem prihvaćanja drugih rasa, gay ljubavi i posvojitelja.. OK sve je to dio aktualnog globalističkog trenutka kojem smo svi (htjeli ili ne) izloženi. I dalje tvrdim, nemam problem s tim. Ko voli nek izvoli.
Jedino što ne podnosim teror je manjine koja ambiciozno cilja na tihu većinu koja pak iz straha da ne bude etiketirana kao mrzitelj, homofob, nazadni primitivac, bijela-privilegirana žena, toksični-muškarac i što god, podnosi objede koje s realnošću nemaju veze. Mrzim kad mi netko silom želi modificirati moje misli i izvrtati izgovorene riječi, a sve u svrhu tuđe “napredne” retorike koja je zapravo napadačka iako se kune u vlastitu demokratičnost i čovjekoljublje. Kako nisko i podlo!
Eto to mi ide na živce. I smeta. Ovaj Shyamalanov film smatram njegovim najgorim do sada jer je ulagivački i beskrajno loš.
Ponavljam ne zbog teme i načina prikupljanja jeftinih bodova i falših lajkova (od onih istih koji bi redovito popljucali svaki njegov film) već zbog šuplje priče, realizacije, montaže, loše glume (prvenstveno mislim na Bautistu) pomanjkanja ideje, izostanak tipičnog shyamalanovskog twista na kraju.
Beskrajno dosadno rastezanje i prizivanje apokalipse uz loše artikulirane likove koji su prefini za napadače, a preblesavi za jahače (apokalipse).
Ma katastrofa. Ne mogu vjerovati koliko je film loše zamišljen i još lošije napravljen. Možda je najveći obrat na kraju – usta puna hvale dojučerašnjih Shyamalanovih mrzitelja i ciničnih kritičara.
Ako je Nightu to bio cilj, čestitam mu na hrabrosti. Odnosno ludosti. Dobio je instant obožavatelje, a vjerujem izgubio one najvjernije. Među potonje ubrajam se i ja.
Ako je bilo vrijedno svega, onda mu čestitam na prelasku na “tamnu stranu”.
Tko Kuca na Vrata Kolibe je prvi Shyamalanov film kojeg sam vidjela jedanput i nikad više.
Nažalost, moralo se i to dogoditi.
Subota, 11. Veljače 2023.
Nakon dugo vremena, povratak u moju zlatnu Kinoteku📽💛 I to na dvije projekcije festivalsko-oscarovskih filmova.
Prvi film bio je POSLIJE SUNCA (After Sun), a drugi TAR.
Popodnevna projekcija filma Aftersun za razliku od kritike i publike koja ga obožava ostavila me prilično ravnodušnom.
Doista čudno jer veliki sam emotivac. Sunce me jednostavno nije taknulo. Niti ugrijalo oko srca.
Pomalo mi je i neugodno dok čitam hvalospjeve o filmu i emocijama koje su publiku protresle do srži. Toliko da se pitam je li riječ o istom filmu..
Onda mi je palo na pamet da je možda glavni “krivac” Paul Mescal, novi miljenik žena. Poznato mi je oduševljenje serijom Normal People (Obični Ljudi) u kojoj Mescal glumi. S obzirom da TV i serije ne pratim, Mescala “poznajem” jedino iz Izgubljene Kćeri gdje je glumio epizodnu ulogu ljubavnika Dakote Johnson.. Imena likova sam zaboravila..
No da se vratim filmu.. Zapravo radi se o filmu ‘bez radnje’ tj. odnosu mladog 31. godišnjeg oca Caluma i njegove 11. godišnje kćeri Sophie u njihovim rijetkim zajedničkim trenutcima.
Radnja filma je možda najbolje objašnjena sitnim detaljima koji ukazuju na depresiju glavnog lika. Npr. kada mladi otac govori kćeri da misli da neće dočekati 40.tu. odnosno da se čudi kako je dogurao i do 30.te.. Depresija je očigledna, ali dobro skrivena od kćerkice Sophie. Možda bi i mene isto pogodilo da sam u Calumovim godinama. Ili barem u tim za njega “nedostižnim” četrdesetima. S obzirom da sam te “krizne godine” unatoč depresijama i osobnim preslaganjima ipak ‘uspjela’ preživjeti, nemam neku posebnu empatiju nad takvom vrstom žalovanja.
Uglavnom, nisu me dotakli ni Calum, a ni Sophie. Više ih doživljavam poput starijeg brata i sestre (kako je netko primijetio u filmu) ili još bolje kao nezrelog oca koji žali za mnogim (ne)učinjenim stvarima u životu. Nije očekivao da će njegov život otići u takvom smijeru?! Protupitanje i ujedno konstantacija bila bi “a tko to od nas u teenagerskim godinama očekuje da će njegov život otići u neželjenom smijeru?!”. Jako nezrelo i naporno. Iskreno, Calum je neodrasli dječarac na razvojnom nivou vlastite kćeri.
Razumijem intencije redateljice kojoj je ovo ujedno i debitantsko djelo i njezino osobno emotivno uplitanje u “priču” oca i kćeri. Naime škotska redateljica Charlotte Wells utkala je u film osobna sjećanja budući su i njezini također bili jako mladi roditelji. Navela je i da su obiteljske fotografije poslužile kao sjeme iz kojeg se razvila ideja za film. Ja opet moram biti party breaker i reći kako me ništa posebno nije dirnulo iz odnosa oca i kćeri.
Nisam se ni u čemu pronašla iako sam sa svojim sada već pokojnim tatom imala predivan odnos. Ništa me nije potaklo da se sjetim nekih naših zajedničkih trenutaka. Jednostavno sam ostala mlaka naspram svih tih detalja koje su ljudi tako melankolično prigrlili. Ovako prikazan roditeljski odnos i film pripovijedan na pomalo dosadan, dokumentaristični način jednostavno nije ostvario dublju vezu s mojim bićem.
Žalim što se nisam uspjela povezati s filmom i što nisam osjetila djelić onoga o čemu publika priča.
Nažalost, ali tako je.
No barem mi se svidjela prelijepa kinematografija i kadrovi poput razglednica s ljetovanja..
Večernji film pripao je dirigentici i feministici Lydiji Tar odnosno fenomenalnoj Cate Blanchett. Kako stari Cate, (a i ja) tako mi njezina gluma sve više i više imponira.
Uloga će najvjerojatnije bit nagrađena Oscarom. I bit će to 3.i po redu u njezinoj plodnoj karijeri.
Međutim Cate nije Oscar-bait glumica ili nova Meryl Streep (koja se zbog broja Oscar nominacija, osobito zadnjih godina gdje je dsl nominirana za svaku beznačajnu ulogu, smatra najnominiranijom Oscar glumicom, op.a.) jer Cate je činjenično najbolja među glumicama svoje generacije. I ta se njezina izvrsnost godinama nadopunjuje, čeliči i gradi. Cate Blanchet je ženski DiCaprio i može odglumiti sve što poželi. Sve moguće i nemoguće karaktere. Među ove potonje ubrajam i dirigenticu iz naslovnog filma. TAR je svjetski poznata, najuspješnija ženska dirigentica koja suvereno vlada dirigentskom palicom u svijetu muškaraca iako je žena i k tome još lezbijka. Hrabro krči putove za nove ženske dirigentske snage. Spsobna je, hrabra, čvrsta “muška” ruka (kad se bully djevojčici svoje kćeri predstavlja kao “otac”, op.a.). Izuzetno muzikalna, nadarena beskrajnim talentom kojeg prepoznaje cijeli svijet. I dovoljno, drska i ‘luda’ za bavljenje muškim poslom u isključivo muškom svijetu. Iako se u intervjuima doima friendly i pristupačno Lydia krije i neke mračne crte osobnosti. Hladna je, egoistična, odrješita u “egzekuciji” nepodobnih suradnika. Ima manjak empatije prema supruzi Sharon, prema slabijima (ex-ljubavnica, samoubojica, op.a.) i studentima. Često je cinična i lako “spušta”. Lydia Tar debelo koristi svoj ugled maestre i posao mentorice kao paravan za ispunjenje svojih intimnih strasti. Zapravo iz prikrajka savršenim pokretima seksualnog predatora vreba atraktivnu lovinu.
Kako je svu kompleksnost svog lika Blanchett odradila, doista treba vidjeti na velikom platnu. Iako film traje poprilično, ni jedna minuta nije suvišna. Jednostavno se trebate pripremiti za gledanje, naoštriti sva osjetila i krenuti s pomnim promatranjem i dešifriranjem Lydie. Od sitnica poput savršenih ‘po muški’ skrojenih odijela, prepoznatljivo širokih nogavica, redovito niskih crnih cipela-tenisica i besprijekorno bijelih košulja. Njezin je izgled decentan, uredan, strogih linija, bez boja. Čak i njezin luksuzni automobil odgovara njezinoj vanjštini – brz, opasan, metalik i siv. Pretpostavljam da je i redatelj želio napraviti kontrast između onog kako Lydia izgleda prema van (hladna, nedostižna, savršena) i kakva je ustvari ispod širokog crnog kaputa. Ispod kože Lydia vrišti od boja nespojivih s doživljajem njezine okoline. Od vrhunske umjetnice do spletkarošice. Od uzora ženama i djevojkama do seksualne predatorice.
Film se povezivao s pokretom #metoo i #cancelculture.
Međutim ono što je mene najviše zaintrigiralo je podizanje prašine među redovima woke pahuljica holivudske elite. Po tom pitanju redatelj Todd Field dekodirao je mentalni sklop woke-isma. A kraj filma otplovio je u tom smjeru. Od vrhunske umjetnice do skladateljice video igrice (Monster Hunter, op.a.)
A da i mi svoje woke konje za utrku imamo, govori podatak da i hr lijevičarski filmski kritičari(-čarke) ne vole TAR. Kao u stilu ‘nije ni Blanchett dovoljna za spašavanje filma’ te da je Fields lukavo upakirao film u republikasko-desničarski omot. Kaže pretila kritičarka kojoj je btw KIT (The Whale) grozan film jer se (pazi ovo!) izruguje osobama s problemima težine. C-c-c nevjerojatno kako se žena pronašla u filmu.. A da joj Aronofski (u nekom paralelnom Svemiru) objasni da to ipak nema veze s njom i sličnima. I da se pobogu prestane previše uvažavati😉
Uglavnom, TAR je odličan. Film koji će vremenom ući u filmsku lektiru i vjerojatno postati podsjetnik ludog vremena u kojem živimo. Nadam se da će u budućnosti sve izaći na dobro i da ćemo se jednom svemu nenormalnom gromokim smijehom unijeti u izbezumljeno, gubitničko lice.
TAR je film za višekratno gledanje. Iskreno se radujem novom gledanju. Ovo je vrsta filma koji trajno provocira, okupira i potiče na rad one male, sive moždane stanice (Poirot❤).
Također želim napomenuti kako je Fieldsu na ruku išao genijalan način miješanja žanrova. Ondje gdje se velika većina redatelja posklizne i polomi kičmu filma, Todd Fields odrađuje na zapanjujući način. Tar je pomalo parodija i na biopike, ali i drama s ponekim socijalnim elementima, ponegdje romantična, senzualna i koketna, a na trenutke žestoka poput trilera i čistog horrora. Kraj ima vanserijski twist koji je sigurno zasramio lijevu (nazovimo je) ‘hemisferu’ i cijeli show sveo na komediju.
Priceless. Doista film kojem ću se rado vraćati.
Odličan!
Nedjelja, 12. Veljače 2023.
U nedjelju sam pogledala Titanic 3D u Cineplexxu. Idealno vrijeme za još jedno kino gledanje😉 Ipak su prošla puna dva dana😁
i Titanic – genijalac..
Dakle, Titanic 3D u Cineplexxu, u najvećoj 5.-ci, laserskoj dvorani po kvaliteti nije niti malo zaostajao za CineStarovom projekcijom iz Malla. Dapače. Tehničkih razlika gotovo nije ni bilo. Jedno ugodno gledanje. Ili kako bih rekla, realistično utapanje s glavnim junacima u ledenom moru sjevernog Atlantika.
Tek što je film završio, odmah sam poželjela otići na još jedno gledanje u nadolazećim danima.
I mali podsjetnik o 3D TITANICU u Cineplexxu📽❤..
Petak, 17. Veljače 2023.
Za kraj tjedna počastila sam se projekcijom u mojoj KinoTeci, riznici odličnih filmova i još boljih ljudi (zaposlenika). S obzirom sam stigla sat vremena prije ciljane projekcije, uživala sam u druženju s meni dvoje predragih ljudi.. Neprocjenjivo❤
Čak sam bila otpraćena poput vip-gosta do svog standardnog stolca u prvom redu.
Ako se u Cineplexxu osjećam kao kod kuće onda sam u KinoTeci kao u rodnom domu❤
Eto, toliko ih volim..💛🙏🥺
Film koji sam gledala su DUHOVI PROŠLOSTI (Banshees of Inisherin). Film koji trenutno mete konkurenciju pred sobom. Radovala sam se gledanju jer sam čula samo riječi hvale za film.
I sad nastupa moje “kritičko JA”.
Nažalost ni ovaj film nije me oduševio. Ne znam što se zadnjih mjeseci događa sa mnom? Zašto mi se ne sviđaju obožavani filmovi? Je li možda do mene ili ipak do masovnog hypea? Tko pretjeruje? I tko je u pravu?
Iskreno i ovaj film željela sam (za)voljeti. I barem još jednom pogledati. No sve je ostalo na željama.
Banshees of Inisherin je drama s elementima komedije i očitom alegorijom. Naime radnja je smještena u vrijeme trajanja Irskog građanskog rata, na malenom zabačenom otoku. Drama prati malobrojne (ali vrlo osebujne) žitelje (izmišljenog) otočića te njihove odnose, navike, razmišljanja sa ‘sigurne’ distance od rata koji bjesni na kopnu.
Zaplet započinje odmah na početku kada Colm Doherty (Gleeson) svom dugogodišnjem prijatelju Padraicu Suilleabhain (C. Farrell) objavi prekid prijateljstva jer mu se Padraic jednostavno više ne sviđa. Smetaju ga njegove isprazne navike, ali i njihovi beskrajni i šuplji razgovori. Colmu je narušena kreativnost i volja za skladanjem muzike za violinu. Brine ga i uludo trošenje dragocjenog vremena prije završetka života. Padraic u čudu i dalje ne vjeruje te uporno nastoji zadobiti Colmovu pažnju. Međutim smrtno ozbiljni Colm prijeti da će na svako Padraicovo inzistiranje na prijateljstvu sebi osjeći po jedan prst.. Padraic ne vjeruje suludoj prijetnji te nastavlja opsjedati Colma. Ubrzo slijedi ispunjenje jezivih Colmovih obećanja..
Osim krvave bitke između prijateljstva s jedne i samoće s druge strane, radnja simultano prati i Padraicovu stariju sestru Siobhan (K. Condon) koja se zbog brige o bratu odrekla vlastitih snova. U filmu se pojavljuje i njezin ‘obožavatelj’ i bratovov drugi najbolji prijatelj Dominic (B. Keoghan). Prostodušni Dominic prepoznat je kao “najgluplji na otoku”, ali i žrtva sadističkog oca policajca (Gary Lydon).
Uglavnom, Colin Farrell i Brendan Gleeson, stari znanci iz vremena In Bruges (od istog redatelja, op.a.) očekivano su oduševili. Zato i ne čude brojne nagrade i nominacije. Isto kao i za fenomenalnu Kerry Condon i upečatljivog Berry Keoghan.
Redatelj filma je inače fenomenalni Martin McDonagh koji je prije par godina razvalio odličnom crnom dramom Tri Plakata Izvan Grada. Iako McDonagh zna napraviti vrhunske filmove s ovim se nisam uspjela povezati. Vjerojatno se ponavljam u svezi “klikanja” s filmom no očekivani vatromet emocija nakon završetka filma kod mene je izostao. Nažalost.
Banshees of Inisherin protumačila bih kao dramu o usamljenosti, depresiji i izoliranosti. Film koji uspijeva nasmijati od srca da bi već u idućem trenutku duboko rastužio ili čak užasnuo gledatelja.
Neosporna je titrajuća melankolija, ali i kraj sa savršenom ratnom metaforom. Je li jedini mogući način rješavanja problema mora biti na najgori i na najbrutalniji način?
Nažalost kad se zlo dogodi, svi postavljamo isto pitanje.. 😢
Subota, 18. Veljače 2023.
U subotu sam gledala dva filma u Cineplexxu📽❤
Prvi na redu gledanja bio je britanski rom-com s Lily James u glavnoj ulozi. Razlog više radovanju.
Međutim, oduševljenje je brzo splasnulo jer se film u prvih 15.tak minuta pokazao lošim.
I to me zateklo jer Lily, Emma Thompson i Shazad Latif (odličan u Profilu, op.a) trebali su biti garancija uspješnog filma.
Filmska priča odvijala se ovako:
Lily je susjeda naočitog Pakistanca Shazada koji stupa u dogovoreni brak s djevojkom istog podrijetla. Lily inače snima dokumentarce i uz njegovo dopuštenje kamerom bilježi cijeli postupak upoznavanja, zaruka i vjenčanja. Lily btw nema pretjerane sreće u pronalasku partnera, a njezina ju preotkačena mama Emma Thompson svakodnevno podsjeća da se bliži 30.toj te da još uvijek nema svoju obitelj. Lily uz to svjedoči i neobičnim situacijama kod friško oženjenog prijatelja Shazada inače tvrdog tradicionaliste.. Je li bolje ući u asistirani brak, ostati sam ili se osvrnuti oko sebe u potrazi za srodnom dušom pokušava odgovoriti ova (ne)duhovita romantična komedija.. Imena likova namjerno nisam pisala jer film ću ionako izlaskom iz dvorane zauvijek zaboraviti.
Priznajem, nisam očekivala neko posebno nadahnuto djelo iako su u glavnim ulogama bili meni dragi glumci, ali nisam se nadala ni ovakvom promašaju od filma. Dosadan, predvidljiv i nažalost woke.
No više od toga smetao me nedostatak romantike i komedije koji su ipak trebali biti glavni aduti.
Možda bi naziv filma bolje zvučao kao What’s film got to do with laugh and romance? Originalni naziv koji asocira na veliki hit bezvremenske Tine Turner doista mu ne pristaje.
Drugi, večernji film bio je završni film iz trilogije o Magic Mikeu. S obzirom da originalne filmove nisam uspjela vidjeti, ovaj je bio skroz gledljiv. Možda je tome pridonio i prethodno pogledani ‘romantični’ film nakon kojeg je sve izgledalo bolje od njega..
Šalu na stranu no odlična Salma Hayek i zgodni Channing Tatum (koji nažalost i dalje ne zna glumiti) napravili su dobar posao. Usput Hayek je dovoljno dobro glumila za oboje. Film očekivano ima lascivne scene plesa, odlično odrađene, vizualno atraktivne, erotične. Finale je doista zadivljujuće. Ne znam kakvi su bili prethodni Magic filmovi no ovaj je skroz opravdao očekivanja.
Za ljubitelje ove vrste ‘prljavog plesa’ jedan sasvim ‘pristojan’ film.
Unatoč gripi bio je to jedan sasvim lijep kino-vikend📽💙🐳🛳🌊
Siječanj u kinu🐳💙
07. Siječanj 2023.
Ako se filmska godina prepoznaje po prvom pogledanom filmu u Novoj godini onda razloga za brigu nema.
Prvi ovogodišnji film i ujedno prvi od 3 filma prve kino subote u 2023. bio je OPERACIJA FORTUNE: PREVARA STOLJEĆA jednog od najdražih britanskih redatelja, neponovljivog Guya Ritchiea.
Dojam – odličan.
Guy se definitivno vratio ‘kući’. Filmu i kinu.
Nakon Gospode i Wrath of Man (Dani Gnijeva) još jedan pogodak u ‘sridu’ originalnog Engleza.
Osim novog, poboljšanog Stathama koji je definitivno vrh od glumca kad je s Ritchijem, Operacija Fortune pruža malo modificiranog Guya Ritchiea, prepoznatljivog, ali ipak mekšeg.
Pri tom mislim na onaj tipični britanski šarm na tragu James Bonda, odličnu glazbu i doista savršen ostatak glumačkog ansambla.. (Hugh Grant, Aubrey Plaza, Josh Hartnett, reper Bugzy Malone, op.a.)
Ritchie je od klasične radnje uspio napraviti zabavan špijunski film odjeven u savršeno saliveno ruho akcijske komedije.
Naravno, matična država Guya Ritchia vjerojatno će sabotirati i ovaj film nakon što je isto učinila i s Wrath of Manom.
I dok za prošli film doista nije jasno u čemu se ‘ogriješio’ s obzirom na preskočeno kino prikazivanje, za Operaciju Fortune donekle je jasno.. Negativci su naime iz Ukrajine, a to svakako nije prihvatljiv narativ u ovim ratnim vremenima. Jer naravno ne postoji nitko loš u Ukrajini. Sarkastična sam, dakako, ali nažalost vjerojatno u pravu.
Kako bilo, drago mi je vidjeti Ritchia. Dva filma u godinu dana nešto je što svakog istinskog fana veseli!
Nakon Operacije Fortune uslijedila je još jedna ‘operacija vjenčanje’ u izvedbi JLo po ne znam koji put.
Prvo kratko pojašnjenje. Volim JLo. Mislim da je dobra glumica nepravedno zakinuta i nepotrebno uvaljana u glitter more glupastih rom-comova.
Uz izuzetak nekoliko odličnih (Selena, Hustlers,..) filmova. Međutim JLo koja btw izgleda fantastično i surealno za svoje godine doista postaje prenaporna i patetična kao 54. godišnja mladenka. Zadnjih par filmova nemoguće ju vidjeti bez vjenčanice.
U Vjenčanju za Umrijeti (Shotgun Wedding) doslovno je provela cijeli film u – vjenčanici.
Bez obzira na lijepotu i mladolikost, krajnje je vrijeme da JLo stane s ulogama 50. i nešto godišnjih princess-bride udavača.
Doooosadno! Ima li neka mlađa na vidiku?!
Uglavnom film je simpatični bezglavi mess stvoren za jednokratnu zabavu i još brži zaborav.
Treći film bio je horror DUHOVI PROŠLOSTI (Bed Rest). U glavnoj ulozi našla se zvijezda Vriska 5, Melissa Barrera.
Koliko god Melissa bila loša u još gorem nastavku Vriska toliko me u ovom najnovijem nadnaravnom horroru ugodno iznenadila!
Barrera glumi Julie Rivers, mladu ženu koja nakon godina pokušaja da osnuje obitelj konačno čeka prinovu. Obavezno mirovanje u krevetu vodi je do preispitivanja i raspetljavanja vlastite stvarnosti.
Film me doista intrigirao do same završnice koja se istina pokazala kao najslabija karika.
Svejedno, horror vrijedan žanra – napet, mističan, atmosferičan i zanimljiv.
Petak, 13. Siječanj 2023.
Petak trinaesti izgledao je idealan za horrore i robotsku lutku M3GAN.
Rečeno – učinjeno. Pravac kino Joker i poluprazna dvorana. Izgleda naši ljudi previše ne doživljavaju Jasona, petak trinaesticu..
Uglavnom, svi dodaci za ugodnu horror večer bili su tu osim glavnog sastojka – dobar film.
M3GAN je naime loš pokušaj horrora koji neodoljivo podsjeća na žensku inačicu Chukyja. S tim da je Chucky miljama bolji od Meganice.
Iako na početku čak uz naznake obećavajućeg, sredina kao i sama završnica filma izgleda stupidno da se s pravom pitam je li redatelj (Gerard Johnstone, nikad čula, op.a.) zamislio horror-komediju, parodiju ili nešto treće.
Čujem, sprema se i nastavak.. Nažalost.
Loše do bola.
Subota, 14. Siječanj 2023.
Dan za Spielberga i jedan hrvatski film.
Spielberg me odavno prestao oduševljavati. Njegovi filmovi postali su svojevrsna plaćena reklama. I to mi se ne sviđa. O političkoj korektnosti da i ne govorim. Još se nisam oporavila od remakea West Side Story.
No za Fabelmanove su me ipak zagrijale dvije činjenice – Michelle Williams koju volim i Spielbergova navodna ljubavna posveta kinu i filmu. Iskreno, očekivala sam neku englesku varijantu Cinema-Paradiso. Osim nekih početnih kadrova poput širom otvorenih dječjih okica koje zaljubljeno gledaju u magično filmsko platno ni traga onome čemu sam se poskrivečki nadala.
Nadasve dugo, zamorno. Izgleda kao da se i sam Spielberg umorio i izgubio svoj nekad davno prepoznatljivi touch.
Umjesto filma o dječaku koji otkriva ljepotu i snagu kinematografije, film se najvećim dijelom bavi dječakovim otkrivanjem majčine ljubavne afere. I to u omjeru poput reklama koje Nova TV ubacuje za vrijeme trajanja nekog filma. Zaboraviš radnju, al se dosadnih reklama sjećaš. Tako i s Fabelmanovima.
Jedino što me kupilo na prvu pojavljivanje je Davida Lyncha u ulozi velikog Johna Forda. Iskreno, Lynch je zaslužio nominaciju za tih par minuta žestoke izvedbe. Daleko više nego li Jud Hirsch u svojih 8 minuta pojavljivanja.
Čak mi i redovito draga Michelle Williams nije bila na nivou zadatka. Glumila je tako nategnuto, ‘izvještačeno’, neprirodno baš poput loše perike koju je nosila u filmu. I još jedna stvar koja mi se nikako nije svidjela od Spielberga. Scena je u kojoj se debelo i bezobzirno izruguje kršćanstvu. Doista nepotrebno, nisko i degutantno.
Očekivano Fabelmanovi su nominirani u nekoliko važnih Oscar – kategorija.
I da, ne mogu se načuditi da je Michelle Williams nominirana za glavnu žensku ulogu iako je njezin lik definitivno sporedni u filmu?
Mnogo je nejasnoća u svezi ovog filma. No kad se radi o Spielbergu onda su vjerojatno dozvoljena odstupanja.
Hrvatski film TRAGOVI, redateljice Dubravke Turić s Marijom Škaričić u glavnoj ulozi je zapravo film o traganju za izgubljenim vremenom.
Film prati znanstvenicu Anu koja proučava antropološke tragove i piše knjigu o ‘mirilima’, stečcima s Velebita.
Ana se istovremeno suočava sa samom sobom, svojim traumama, strahovima, sa smrću najbližnjih i zaboravom.
Svakako jedan od zahtjevnijih hrvatskih filmova. Film s vrlo malo dijaloga koji traži dodatni aganžman gledatelja u pokušaju razotkrivanja Aninih trauma. Film koji nije za mase.
Iskreno, najveću manu iščitavam u redateljičinoj (pre)ambicioznosti. Da je Turićeva malo ‘snizila kriterije’ vjerojatno bi i film bio bolji. Primjerice da se izvrsnost završnog dijela zadržala tijekom cijelog filma, rekla bih da je hrvatska kinematografija uspjela iznjedriti novog kapitalca. Ovako će Tragovi ostati art house ‘mirilo’ za rijetke obožavatelje.
I moram (opet) spomenuti Mariju Škaričić – ta je žena rođena za velike stvari!
Petak, 20. Siječanj 2023.
Ovo je jedan od onih završetaka tjedna kad doslovno ne možete podnijeti nikakve ‘poticaje’ sa strane. U mom slučaju najbolji način “zaliječenja” kao i uvijek je kino📽❤
Dakle, odabrala sam dva filma. Prvi je bio I WANNA DANCE WITH SOMEBODY, biopik o usponu i padu jedne od najvećih pop zvijezda današnjice, nezaboravne Whitney Houston.
Drugi film bio je od obožavanog Darrena Aronofskog, KIT (The Whale).
E sad jedna mala anegdota vezana uz film o Whitney. Naime film sam bezuspješno pokušavala vidjeti prije odlaska u Zagreb.
I u Zagrebu sam ga ‘uspjela’ propustila isto kao i prošla dva tjedna zbog preklapanja termina.
E ovog petka konačno sam “ubola” film koji se tako vješto sklanjao od mene posljednjih mjesec dana.
Međutim ironija (ne)gledanja ni tu ne prestaje.
Naime, nekoliko osmih razreda osnovne škole iz Kaštela zajedno sa svojim nastavnicima odlučili su baš tog petka i tog termina pogledati Whitney Houston.
Što sam te projekcije proživjela ravno je nekom surealnom horroru.
Naravno, djeca će uvijek biti djeca. Pogotovo osnažena u grupama, kolektivu, na javnom mjestu. Međutim ono što grozi je činjenica da su nastavnici koji su VALJDA TREBALI biti odgovorni za uspostavu reda i mira među djecom totalno zakazali. Odgovorno tvrdim jer sam dotične mastavnike, ‘odgojitelje’ imala priliku dobro promotriti sa svog sjedišta. Nastavnici su većinom bili zabavljeni glasnim cerekanjem i međusobnim komentiranjem. Netko od njih u par navrata je fotkao uz blic, dakako. Samo jedna nastavnica je pokušavala uvesti reda među unezvijerim učenicima koji su mrak kino dvorane doslovno shvatili kao priliku za puštanje s lanca ravno u divljinu. Uskoro je i ta jedna nastavnica odustala. Uglavnom nisam mogla vjerovati svojim očima..
Projekcija je najprije kasnila 20 minuta zahvaljujući zoološkom vrtu koji se našao u dvorani 2.
Mene samo zanima čemu se organiziraju ovakve posjete kad odrasle osobe odnosno nastavnici (koji bi između ostalog trebali biti i odgojitelji) nisi sposobni smiriti djecu? Čemu izbor ovakvog filma koji je u najmanju ruku djeci tog uzrasta – dosadan? Čemu uopće napuštanje školskih učionica? Nastavnička dosada? Želja za izlaskom? Primjenom ambijenta? Tko to blagoslovljava i potiče? Ravnatelji? Ministarstvo? Pitanja imam milion, a samo jednu konstantaciju – moj doživljaj filma bio je nepovratno uništen.
‘Hvala’ nastavnicima! Možda bi trebali razmisliti o promjeni struke? Npr čuvanja ovaca na Velebitu? Tamo barem ne bi smetali čestitim ljudima koji su pošteno platili kino-kartu i pokušavali uživati u filmu..
Posebno teško bilo je svjedočiti neredu koji su moji dragi prijatelji iz Cineplexxa morali čistiti iza osmaša i njihovih nastavnika. Prvi ljudi, oni špiljski bili su vjerojatno uljudniji i uredniji.
Film kao film bio je uredan, onoliko koliko sam mogla procijeniti u nemogućim uvjetima. Najveći problem bilo mi je prihvatiti lice Naomi Ackie kao predivnu Whitney. Jednostavno, nisam mogla. Svako njezino pojavljivanje podsjetilo bi me koliko je Whitney bila istinska ljepotica i zvijezda. Ova mlada glumica jednostavno nema ni karizme, a ni ljepote za uvjerljivo tumačenje Whitney..
Nakon biopika o WH pogledala sam film KIT (The Whale) velikog Aronofskog u produkciji a24.
Ukratko, KIT je film koji me razvalio na proste faktore. Emocionalno dotukao. Brendan Fraser kao izolirani, osamljenik nastavnik engleskog jezika me ubio!!
Groteska i mučnina koja se nekako vezuje uz izgled i probleme pretilosti od kojih Charlie (B. Fraser) boluje doslovno je izostala. Zašto? Zato jer je Aronofsky isprovocirao ono glumački najbolje iz Brendana.
A Fraser je vratio stostruko i raspametio svojom savršenom glumom nesretnog profesora engleskog, Charliea koji pokušava popraviti odnos sa svojom divljom kćeri teenagericom Ellie (Sadie Sink).
Ne sjećam se kad me zadnji put netko svojom glumom naveo na neutješno jecanje u mraku kino dvorane. Fraser je uspio u tome. Tolika količina emocija, topline, tuge. Film sa srcem veličine profesora Charliea.
Definitivno se vraćam po barem još jedno gledanje filma.
Subota, 21. Siječanj 2023.
Subota je krenula užasnim nevremenom što me posljedično prisililo na ostanak kući.
Ipak smirivanjem situacije pred sam kraj dana uspjela sam pogledati jedan film. Riječ je o OPASNOM LETU (Plane) s Gerardom Butlerom u glavnoj ulozi.
S obzirom na opasno snižavanje temperature u zraku, prije filma savršeno je sjela jedna zimska kava☕️😋
Opasan Let točno zna kako ugoditi svojoj publici jednostavnim, snažnim akcijskim djelovanjem, nasiljem, pucnjavom i naravno Butlerom koji spašava cijelu situaciju. Odlično utrošenih sat i i 47 min akcijske zabave.
A u toaletu sam naišla na ovu cool Avatar naljepnicu. Skoro mi je opet došlo gledati vodeni Avatar i ekipu.. 💙🌊 Unatoč hladnoći😉
Petak, 27. Siječanj 2023.
Petak večer bio je rezerviran za grešni BABYLON, film redatelja Damien Chazelle. Onog istog čovjeka koji je napravio LaLa Land.
Ovo sam morala napomenuti jer sam još pod dojmom i nevjericom da tvorac LaLaLanda stoji iza Babylona. Nevjerojatno.
Koja suprotnost!
Jedan od glavnih likova u filmu, Nellie LeRoy (Margot Robbie) ima catch frazu:
Ain’t Life Grand?
Život možda i jest što se nažalost ne mogu reći za film. Mislim, jasan mi je sav taj umjetnički hype i pokušaj prezentacije Babylona na nešto više od puke umjetnosti. Pretpostavljam da će se vremenom svrstati u moćne filmove koji istražuju složene teme i pitanja relevantna za društvo.
Međutim stvaranje ‘provokativnih’ i ‘dojmljivih’ iskustava poput slonovskog izmeta i sličnih suvišnih gadarija kojih je bilo napretek ne uklapa se u moju viziju filma koji znači onu Scorsesijevu ‘That’s Cinema’.
Istina, bilo je nekih zanimljivih dijelova međutim za film s tolikom minutažom pokazalo se nedovoljnim. Unatoč Margot, Pittu, Diegu Calvi i ostalima koji su uistinu bili maestralni. Film kojeg nemam volje pogledati još jednom. Mučno i pretenciozno iskustvo.
Cazelle vrati se u LaLa Land, molim te..
Subota, 28. Siječanj 2023.
Matineja u CineStaru značila je samo jedno – gleda se MAČAK U ČIZMAMA: POSLJEDNJA ŽELJA (Puss in the Boots: The Last Wish).
Dakle, Mačak iz DreamWorksa obuo je svoje čizme 12 godina poslije prvog dijela. Dojam – odličan. Mačak kako i priliči vremenu, stariji, fragilniji, friški penzionerno ipak.. – Mačak u punom smislu riječi.
Inteligentan crtić koji se bavi ozbiljnim temama poput starenja, smrti, prihvaćanja životnih neminovnosti. Možda ne baš prikladno za djecu, ali svakako zaslužena nominacija za Oscara. Uostalom bolje je djecu pripremat na životne istinitosti na način DreamWorksa nego li na woke nenormalnosti iz Disneya.
Film vrijedan gledanja.
A nakon Mačka s 9 života opet sam pogledala KITA i Brendana Frasera.
Ovaj film je nesavršeno savršen, a Brendan Fraser je moj novi glumački idol. Ne mogu opisati koliko me njegova bezgrešna gluma dotakla. Ne mogu reći niti da sam ponovno proživjela emocije s prvog gledanja jer drugo gledanje me ispočetka obuzelo kao da sve po prvi put vidim. I proživljavam. Dajte Fraseru Oscara i sve moguće nagrade.
On to zaslužuje.
Nakon Kita opet sam pogledala Opasan Let. Računica jednostavna – nije bilo drugog dostupnog filma. A Butler je stvarno bio dobar. Pa zašto ne još jednom😉
A sutradan sam greškom u lokalnom kafiću dobila – dvije kave😁 Možda i Svemir nešto poručuje😉
Blagdanski Tour de Cinema Zagreb🎅🎄🎁💫📽❤
Srijeda, 28. Prosinac 2022.
Put u Zagreb nezamisliv je bez stajanja u kultnu Macolu🐻
Vjerojatno kao što Božić ove godine ne prolazi bez.. gnomova😁❤
Tko ne vjeruje nek upita medu🐻🤭
Uglavnom, šetnja zagrebačkim kinima započela je od slova Z.
Točnije od novootvorenog trgovačkog Z centra na zagrebačkom Zapadu. Nazivaju ga centrom nove generacije.
Valjda zato ono Z u nazivu ima šire značenje od geografskog😉
Naravno, mene zanima kino. Konkretno CineStar, izdaleka uočljiv prepoznatljivim potpisom i odjenut blagdanskim ruhom.
Prema uputama broji 6 dvorana od kojih me najviše intrigirala gaming dvorana. Zbog Juniora, naravno. Nažalost procedura upisa pokazala se kompleksnijom od očekivane. Kreće s online prijavom, obradom zahtjeva i na kraju počekom od najmanje nekoliko dana do konačnog termina igre. Uglavnom, naivno sam vjerovala u brži i fluidniji upis. Ili je interes nedovoljan ili je gaming paradise na velikom platnu cjenovno papren. Za cijenu na kraju nisam ni upitala jer nam način prijave i čekanje nije išlo na ruku.
Mladi gamer bio je razočaran. Srećom pa je vrhunski uređena gaming arena odmah do CineStara. Za Juniora win-win situacija😉
A za mene tek ugodan (vanjski) obilazak CineStara Z.
U dvoranu nažalost nisam stigla ući zbog već poslovično nepovoljnih termina projekcija. Pogotovo za filmofila željnog gledanja barem 2 filma na dan.
Doslovno postajem ljubomorna na kino termine (ali i ponudu) velikih (svjetskih) metropola. Tamo gdje film možeš pogledati na matineji dok je kod nas isto nemoguće za animirane, a kamo li za nešto ozbiljnije filmove😟
Smanjenje projekcija, osoblja, plaća, ali zato povećanje cijena kinokarata i usluga očito je trend kino-lanaca u Hrvatskoj..
Naša stvarnost je nažalost uvijek crnija od europskih susjeda. I pri tom naravno ne mislim samo na kino. Očito smo isprogramirani kupovati skuplje, a nekvalitetnije. I ne žaliti se. Jer to smo – mi.
No da ne potonem u crnilo hrvatske zbilje najbolje vratiti se onome u čemu ipak najviše uživam. A to je naravno, kino.
CineStar Z ima prelijepi iako već viđeni (Mall of Split, op.a.) Cinema Bar koji se odlično uklopio s ostatkom kina.
A kava prije filma, uvijek je idealna kombinacija. Filmofilski i tako cosy🤗❤💫
S obzirom na visoke temperature, velika terasa Cinema Bara slobodno je mogla biti namještena za posjetitelje.
Kraj je prosinca, a u Zagrebu sunčano uz proljetne temperature🌞
A s terase pogled na zagrebački zapad❤
Žao mi je što nisam uspjela u raspored ugurati barem jedno gledanje u CineStaru Z. Međutim između jednog filma u novom CineStaru Z radije sam se odlučila za 2 filma u starom, dobrom CineStaru u Branimirovoj. Dva filma su ipak dva🤗
Pogotovo što se prvi na mom ‘blagdanskom’ repertoaru više ne prikazuje u Splitu.
Uglavnom početni filmski dan mini blagdanske turneje slučajnom računicom i pogodnim terminima bio je u znaku hrvatskog filma.
Prvi na redu gledanja bio je ŠESTI AUTOBUS, film jednog od najistaknutijih hrvatskih redatelja, Eduarda Galića. Film o padu Vukovara i nepoznatoj sudbini preko 1000 Vukovaraca, zvuči kao nijemi vapaj za istinom, ali i traženjem pomirenja.
Film koji ne skriva čežnju za očuvanjem sjećanja na sve izgubljene živote. Film koji moli da se žrtva Vukovara ne zaboravi, ali isto tako da se slično zlo na ovim prostorima više nikada ne ponovi.
Ono što bi Hollywood u zadnjih 30 godina naše povijesti iskoristio kao nepresušni izvor ideja za snimanje patriotskih filmova, mi smo uspjeli zbrčkati u par filmića od kojih je paradoksalno najpoznatija komedija (Kako je Počeo Rat na Mom Otoku, Brešan, op.a.).
I to me strahovito žalosti.
Pa iako me ŠESTI AUTOBUS nije oduševio na način koji sam priželjkivala (od Galića sam ipak očekivala više) zahvalna sam što se ovakvi filmovi snimaju. Mi smo kao narod skloni zaboravu. Pogotovo oni koji su rat izbjegli zahvaljujući izmišljenim dijagnozama. Ili profiteri koji su rat pratili zavaljeni u fotelju s daljinskim upravljačem u ruci. Ili možda privilegirani tatini sinovi zabavljeni studiranjem u Bruxellu. Isto tako nemoguće ne prisjetiti se nekih iz samog vrha današnje vlasti koji su čak bili oslobođeni tada obvezatnog služenja vojnog roka u ex JNA. I to sve zbog ‘nevjerojatnog’ akutnog stanja organizma koje se rješava(lo) s par kutija ‘retafera’.
Eto baš zbog takvih, filmski zapisi izgledaju kao jedan od ispravanih načina otimanja zaboravu.
Pa nek ‘bolesni’, privilegirani i ostali barem na filmskom platnu svjedoče stradanju nevinih civila. Ili entuzijazamu običnih malih ljudi koji su bez kalkulacije stali u obranu svoga Grada. Razlika između prvih i ovih časnih kao i uvijek leži u srcu. Ovi iz Vukovara su ga imali. Oni na vlasti, zna se..
Uglavnom da ne ulazim u nemoguća razmišljanja od kojih mi se diže kosa na glavi, vraćam se Galićevom filmu.
Moj najveći problem sa Šestim Autobusom je posve nepotrebna i začuđujuća ljubavna priča (!) te flashbackovi koji se na trenutke nisu mogli pohvatati. Pogotovo što veterani iz 90.tih izgledaju isto i 20 godina poslije. Onih par umetnutih sijedih i ne računam.
U više navrata morala sam pažljivo pratiti o kojem je vremenskom periodu riječ upravo zbog nepromijenjenih lica protagonista. Netko možda to nije ni zamijetio. Meni su pak takve sitnice odvlačile fokus s važnijih trenutaka iz filma kojih je uistinu bilo.
Kao i teških, heartbreaking scena na koje bi i kamen proplakao.
Tko i što aktivira onu unutarnju ljudsku ružnoću koja redovito izlazi na površinu u svim ratovima otkako je svijeta i čovjeka?
Što je to u ljudima toliko trulo da ih preko noći transformira u ne-ljude?
Čemu ponašanje koje nadilazi životinjsko iživljavanje na dojučerašnjem prijatelju, susjedu, poznaniku?
Mogla bih unedogled. Pitanja su koja ne prestaju i koja nikad neće dati odgovora. Rat je ludilo, bezumlje. Odvratnost koja čovječanstvo nikada nije naučiti pameti. Nažalost i neće.
Aktualna događanja na svjetskoj razini samo govore u prilog.
Publika s moje projekcije u tišini je ispratila kraj filma. Unatoč nedostacima, ovaj film je zaslužio.
Drugi film na redu gledanja bio je prvijenac mladog redatelja Josipa Žuvana po imenu GARBURA.
Redatelj Žuvan, porijeklom Trogiranin, donosi na filmsko platno pomalo retro priču o djetinjstvu, odrastanju, o susjedima i svađama i rastancima.
Za sve koji su djetinjstva proveli u ‘malim mistima’ ili ljetne praznike kod babe i dide na nekom selu u Zagori, jedno nostalgično putovanje u prošlost.
Film mi se svidio. Stalno je poticao napetost, iščekivanje pa čak i strah od moguće tragedije uslijed dječje nepromišljenosti. Kraj filma rezultirao je ljudskom dramom o razlazu. I novom početku za sve.
Uz odličnu režiju koja odiše ozbiljnošću i smislom moram istaknuti cijeli cast. Od najmlađih pa do najstarijih glumaca. Uz posebnu pohvalu sveprisutnoj Mariji Škaričić. Postaje skoro nezamislivo pogledati hrvatski film bez Marije. Toliko je dobra❤💯
Četvrtak, 29. Prosinac 2022.
Danas je dan za AVATAR PUT VODE u IMAX-u jer ovakav film zaslužuje najveće moguće platno.
Osim veličine Imaxovog ekrana i drugi Avatar u nizu je velik.
Predivni, raskošni povratak u Pandoru koji su mnogi hejteri pokušali utopiti prije no što se ‘vodeni’ Avatar uopće pojavio na velikom platnu.
Ono najbolje osim filma koji je najblaže rečeno čudesan je što su mrzitelji pregrizli jezik. James Cameron opet je unio čaroliju i usput utržio ogromne novce na blagajnama diljem svijeta. Uspio je Povratak Vode upisati kao 6. na listi filmova koji su zaradili preko 2. milijarde dolara.
Toliko o ‘prosječnosti’ i ‘beznačajnosti’ i ‘nepotrebnosti’ Avatar sequela.
S obzirom sam original Avatar prvi put vidjela tek mjesec i pol dana prije, sjećanja su više nego svježa zato se usuđujem reći- sequel Put Vode još je bolji!
I pri tome ne mislim samo na CGI koji je očekivano poboljšan i atraktivniji 10 godina nakon izlaska prvog dijela.
Moja pohvala odnosi se zapravo na priču, karakterizaciju i razradu likova koja je zrelija, složenija i ljudskija.
Ne mogu ne spomenuti Sam Worthingtona koji je liku Jake Sullyja unio dodatnu dubinu i prijemčivost.
I da ne zaboravim, kit po imenu Payakan ukrao mi je srce💙🌊
Nakon Puta Vode, put me konačno doveo do predivne zagrebačke Kinoteke🌟💫📽💛💥
Uzbuđenje što ću konačno vidjeti kultnu Kinoteku bilo je pomnoženo s oduševljenjem zbog jednog također kultnog filma s repertoara.
Riječ je naime o posljednjem Kubrickovom djelu, OČI ŠIROM ZATVORENE (Eyes Wide Shout), filmu koji je 2022. godine navršio 22 godine od premijernog prikazivanja.
Bio je to između ostalog i posljednji zajednički film moje najdraže glumice Nicole Kidman i njezinog tadašnjeg supruga Toma Cruisea prije konačnog razlaza.
Tom i Nicole do danas su ostali moj najomiljeniji celebrity par. I uvijek mi je poseban gušt vidjeti ih zajedno na velikom platnu.
Inače, Oči Širom Zatvorene je prema tvrdnji Nicole iz temelja prodrmao sve što su oboje smatrali stabilnim i čvrstim u njihovim životima i braku.
Film koji je definitivno zapečatio kraj jedne filmske i životne ljubavi nekoć najpoznatijeg glumačkog para, ali i otvorio Pandorinu kutiju. Film koji je prodrmao hollywoodsku elitu. I ne prestaje tresti ni 20 godina poslije.
Iako je najavljen kao erotski film, Oči Širom Zatvorene od svega je više.
Ispočetka nedovoljno shvaćen dobiva obilježja vizionarskog filma koje se vremenom sve više obistinjuju.
Sve manje sam sigurna u svezi ‘kontroverzi’ oko Kubrickove smrti. I sumnjam da je njegov iznenadni odlazak i to samo 4 dana nakon što je predao konačnu verziju filma, posljedica fatalnog srčanog zastoja koja ga je snašla samog u hotelskoj sobi. Pogotovo što prema tvrdnjama obitelji, Kubrick nikada nije imao problema sa srcem. Vjerujem u teoriju o razotkrivanju pozadine nakaradne, okultne holivudske istine koja je velikana svjetske kinematografije nažalost koštala života.
Uostalom danas kao nikad prije svjedočimo izopačenoj percepciji normalnog koja se bez zadrške servira svakom prosječnom i normalnom građaninu Planete.
Moral o kojem propovijedaju duhovno i tijelesno izopaćeni ljevičari dok ‘brigu’ o očuvanju ljudske vrste vode globalisti, Kubrick vizionarski dešifrira današnji puls globalističke Amerike te prikazuje clash visokog društva i elite, umiješanost masonerije u sve pore društva, ilegalne trgovine ljudskim dostojanstvom, opskurne igrice i seksualna iživljavanja i ucjene.
Ne mogu se dovoljno načuditi kako je Kubrick prije više od dva desetljeća uspio predvidjeti aktualni trenutak. Ovo je definitivno film koji će svakom novom obljetnicom postajati sve važniji svjedok nametnutih pravila igre onih s ‘Olimpa’.
Sretna sam što sam ga uspjela po prvi put vidjeti na velikom platnu. I to u predivnoj zagrebačkoj Kinoteci❤
Ova posjeta definitivno je high light moje mini-kino turneje po Zagrebu.
U dvorištu Kinoteke našao se i legendarni ćelavac i jedan od Sedmorice Veličanstvenih, Yul Brynner😉
Sreća pa Yull nije bio preblizu poznatog holivudskog ‘divljaka’🤭
Face, i jedan i drugi.
Doslovno mi je bilo žao odvojiti se od zvijezda iz dvorišta zagrebačke Kinoteke. Najradije bih sve odnijela kući❤
Iako bi slavni Hitch već poslovično rekao ‘GOOD EVENING‘ vrijeme je ipak za
‘Good Night’😴😉❤
Petak, 30. Prosinac 2022.
Čovjek snuje, Bog određuje, mudra je narodna izreka.
Tako i kod mene. Prošle sam godine uzalud tražila informaciju od Cinestara u svezi proslave filmske Nove godine u Boutique Kaptol Cinema.
Ove godine doček se organizirao.
Naravno baš kad ja ne mogu stići. Poprilično razočarana zbog nemogućnosti odlaska na doček, uspjela sam bar složiti moj 4filmski (pred)novogodišnji doček u Branimiru.
Bila sam više nego zadovoljna jer sam uspjela uspješno ugurati čak 4 raspoloživa termina.
I sad nastupa onaj dio o višoj sili i promjeni planova..
Umjesto 4, uspjela sam pogledati tek 2..
Za razlog ne pitajte..
Prvi je bio POKER FACE, redatelja i ujedno glavnog glumca i scenarista, Russella Crowea. Ovaj mi je film pobjegao sa splitskog repertoara pa je zadovoljstvo gledanja bilo veće.
Međutim, film me razočarao. Russell kao glumac oduvijek je bio među mojih top 5. Oduševio me i kao redatelj u filmu Izvor Nade (The Water Diviner). Ali nažalost ne i ovaj put.
Je li tome krivac smušena radnja većim dijelom nerazumljiva, nejasna, nelogična i teška za praćenje?
Ili je Russell jednostavno precijenio svoje mogućnosti uhvativši se istovremeno glume, režije i scenarija?
Ponekad je bolje manje, ali sigurnije.
Kako bilo, film je definitivno imao potencijala. Priča prati multi-bogataša Jacka Foleya (R. Crowe) koji za četvoricu starih prijatelja iz djetinjstva orgnizira partiju pokera s visokim ulozima. Međutim partija pokera pretvorila se u igru razotkrivanje života i tajni prijatelja..
Iako je koncepcija filma koja priču slaže postupno poput slagalice dobro zamišljena, ideja nije urodila plodom. Nažalost puna je slika izostala zbog mnogih nedostajućih dijelova.
Također svi koji su očekivali punokrvni pokeraški film vjerojatno su ostali (neugodno) iznenađeni. Naime, Poker je ostao samo u nazivu filma. Pa čak i uz tako značajan propust s ‘pokeraškim’ filmom koji to zapravo nije, cijela se situacija mogla zaliječiti da ukupni dojam nije bio beskrajno trom i čudan. Moram priznati da je i Russellova gluma bila drvena, neuvjerljiva.
Ne znam što se dogodilo. Film koji je gledljiv, ali kojeg više nećete poželjeti pogledati. Sasvim primjerena kazna za ispodprosječnost.
Drugi film, a ujedno i moj posljednji u 2022. god. bio je NASLJEDSTVO (The Estate) s Tony Collette i Annom Ferris u glavnim ulogama.
Za raziku od Poker Face, od Nasljedstva nisam očekivala ništa. Na kraju se dogodila inverzna situacija. Nasljedstvo je pokazalo izvrstan humor i odličnu izvedbu spomenutih dama uz urnebesnu Kathleen Turner u ulozi umiruće bogate tete. Također ne mogu ne spomenuti nevjerojatnog Davida Duchovnyja koji je doista vrsni komičar. Zapravo cijela komedija je izvrsna uz istina par zahodskih dosjetki koje bih najradije zaboravila. No satira i cinizam koji se uspješno probivao kroz hodogram komedije doista me zabavio i nasmijao.
Nasljedstvo je također jedan od filmova koje nisam uspjela vidjeti u Splitu. I bilo bi mi žao da sam propustila ovaj urnebesni cirkus nasljeđivanja. Preporuke!
I još nešto u svezi CineStar Branimira.. Ovdje sam zadnjih 19 godina pogledala more filmova i uživala na najjače. I definitivno mi je najdraži CineStar u HR. I kino s najvećim brojem dvorana. I baš zato nisam mogla vjerovati da je recesija i CineStar bacila na koljena (unatoč previsokim cijenama..) Naime, eskalatori su već oko 20 sati (!) bili isključeni. Čak i muzika koja se onako lijepo, diskretno čula iz zvučnika je izgašena. Otkako ‘pohodim’ Branimirou nikad mi nije bilo sablasnije i čudnije spuštati se prema izlazu iz kina. Muklo, hladno.. kao da silazim niz napušteno stubište zgrade iz 70.tih..
Subota, 31. Prosinac 2022.
Kad god sam u Zagrebu, prvu jutarnju kavu uvijek pijem kod Vinceka na Kvatriću.
Naravno, nisam promijenila običaj ni ovog mini godišnjeg odmora. A zašto i bih.. ?
Kava je odlična, usluga uredna, ambijent također..
Nije hladno.. ili možda nisam u pravu🧐😮
Naime i ovdje sam već prvog dana osjetila posljedice štednje.. Grijanje je isključeno. Ne bi (toliko smetalo) da nije bilo dosta rano ujutro i vrlo hladno u usporedbi na ostatak dana..
Val recesije slijedio je debeli red uštede definitivno je zahvatio brojne zagrebačke uslužne objekte..
Naravno uz neizbježno povećanje cijena ‘zbog rata u Ukrajini’ (iako prije desetak mjeseci nisam znala da smo u svim sferama gospodarskog razvoja ovisili o Ukrajini..🤔).. Kako bilo, Vincek je otišao korak dalje. U svoj djelomično pokriveni caffe isključio je sve grijalice. Čak je pogasio dekoracijske svječice. Konobar je nevoljko na moje inzistiranje upalio tek jednu grijalicu. Vjerojatno na svoju ruku. Hvala mu. Nadam se da nije imao neugodnosti sa šefom.
A da sve ne bi bilo crno i depresivno, jedan pogled na na tramvaj obložen – čokoladom😊🍫 A za njim još jedan, ali s kavom☕️😄 Ne može bolje❤
A uz kavu na Staru godinu osim čokolade odlično ide i praznični magazin🤗❤
Danas sam svakako htjela skoknuti do Samobora jer me tamo veže puno lijepih trenutaka. Od Tabora pa do čuvenih samoborskih kremšnita. Nisam ljubitelj, ali samoborske su iznimka.
Da osjećaj potraje barem jedan dan duže, potrudile su se dvije kutije ‘to go’. Za po kući😁
Na Staru godinu u Samoboru nisam samo jela kremšnite. Bila sam i na dočeku dječje Nove godine. S obzirom da sam s Juniorom preskakala slične evente (od malih nogu bio je isključivo na ‘pravoj’ Novoj godini), doček u Samoboru me oduševio🤗🎉🎈
More ljudi, djece, kuhanog vina, fritula, muzike, zabave, pravi šušur pod sunčanim i vedrim nebom!
A prije nego što je sat otkucao podne, krenulo je odbrojavanje i službeni doček Dječje Nove godine.
Moram priznati, oduševilo me – stotine šarenih balona i kiša konfeta prosuta po nama.. Doživljaj za pamćenje🎊🎉🎈🎊🎉🎈
Nakon dočeka koji je bio jedan od najposebnijih u životu, iskoristila sam priliku za kratak tour de Samobor.
Nažalost nisam imala vremena ući u onu posljednju DVD-teku. Znam da se ne bih tek tako dala otjerat bez obzira na vremenski zeitnot. Zato sam svojevoljno preskočila tu ljepotu. I ostavila posjet za neku buduću priliku.
Kako bilo, barem sam naišla na izbledjele plakate koji griju filmofilsko srce. Filmovi nisu toliko stari, al su posebni.. I oni i glumci.. kao i stari program kino dvorane Hrvatskog Doma.
Netko ovo ne bi ni primijetio, al meni je predivno. Razumjeti može samo onaj tko kino i film voli jako..📽❤
I posljednji film jednog od najvećih.. Clint Eastwooda, glumca i muškarca kakvih više nažalost nema🥺❤
U mislima na Staru, u iščekivanju Nove..
Možda i ne bude tako pesimistična (optimist u meni viče😇🙏)
Filmovi u Prosincu❄🎅🎄🎁💫
Prošao je najljepši i najsvečaniji mjesec u godini. Filmski zasigurno nije bio najbolji.
Ipak neke naslove vrijedilo je pogledati😉
Subota, 03. Prosinac 2022.
I opet pravac u Cineplexx uronjen u blagdansko ozračje🎄🎁💫
Ne može bolje😇😊 za razliku od nažalost razvikanog domaćeg filma STRIC.
Kažu, hrvatskog kandidata za Oscara😵💫
Nadam se da je u pitanju dezinformacija.
Uglavnom, Strica sam pogledala “greškom” jer ciljani film Šesti Autobus iz nekog nepoznatog razloga nije bio na programu🤔
Nije da Strica ne bih bila pogledala. Ionako ne propuštam domaći film (pod tim ‘domaćim’ podrazumijevam i one iz Regije).
Međutim ovo je bilo nešto neviđeno.
I ne u pozitivnom smislu.
Sumanuto filmsko iživljavanje dvojice mladih redatelja Andrije Mardešića i Davida Kapca s očitim psihološkim efektom iz bajke ‘Carevo Novo Ruho’.
Debitatntski film navedenih redatelja nije ništa nego mazanje očiju i nabacivanje svega odreda (horror, crna komedija, fantazija,..) u službi misije prikaza artističkog djela koji je zapravo teški trash.
Doista nemam problem prihvaćanja pomaknutih ideja, originalnih likova i čudih dijaloga. Otvorena sam za sve opcije i spremna istraživati i povezivati nemoguće. I pronalaziti smisao u besmislu. Moj filmski ukus doista je širok i nemam predrasuda. Toliko da sam prvih 30 min Strica prihvatila ideju o metafori koja se tiče relativno nedavne povijesti na ovim i bivšim prostorima. Nažalost pa je redateljsko i scenarističko nadmudrivanje poželjelo ovaj mutant od filma podignuti na neke neslućene visine kojih bi se zaprepastili originali poput Astera i Lanthimosa.. Točno u tom trenutku shvatila sam da je Stric običan cross-over trash željan hvale i divljenja mainstream masa. U suprotnom svi koji isto ne vide obični su ignoranti i slijepci. Otud moja opaska o Carevom Novom Ruhu. U Stricu nisam pronašla ni jednu valjanu poveznicu. Niti solidno uporište, pravac i smijer kojim su redatelji krenuli.
Razbacana groteska i apsurd s elementima bizarnosti koji je svrha samoj sebi. Čista kamuflaža da je riječ o artističkom djelu.
Strica nisu spasili ni odlični glumci Ivana Roščić, Goran Bogdan kao ni srpska glumačka legenda Miki Manojlović.
Nakon ovog odvratnog filmskog ‘čerečenja’ s velikog platna, poželjela sam opet pogledati uzvišeno Sigurno Mjesto, hrvatski film dubokog smisla i fantastičnih izvedbi. Juraj Lerotić🙌❤
Subota, 10. Prosinac 2022.
Konačno dvije projekcije u novoj prosinačkoj filmskoj suboti.
No prije filmova, šetnja po gradu.
A kiše kao u priči.. ☔️
Izgleda kao da je svaka subota pretplaćena na upornu i dosadnu kišu..
No barem se božićni vibe osjetio na svakom koraku.
Medvjediću sa slike jednostavno ne mogu odoljeti iako je viđen i prošlog adventa.
Presladak 🐻❤ Da me se pita, ostavila bih ga u izlogu cijelu godinu😘🐻
Iako pod kišobranom, nemoguće je promašiti dobro poznati put k mojoj zlatnoj Kinoteci📽💛💫❤
I odškrnuti vrata u najdraži svijet, onaj filmski🎬❤
A na programu:
SEKSUALNE FANTAZIJE (Le Fantasmes, franc.) i
TROKUT TUGE (Triangles of Sadness).
Prvi pogledani film, SEKSUALNE FANTAZIJE (domaći se uvijek pobrinu za sirovije prijevode🙄)
Francuski Le Fantasme filmski je omnibus o 6 različitih parova i njihovih 6 otkačenih intimnih fantazija. Omnibus u kojem se intimni odnosi partnera izmjenjuju od glasnih maštanja, igranja uloga, egzibicionizma pa do seksualne apstinencije..
Radnja bi se lagano mogla opisati naslovom Woody Allenovog filma ‘Sve što ste oduvijek željeli znati o seksu (ali ste se bojali pitati)‘.
Naravno, ne na vulgaran način. I naznaku da ne probija genijalnost Woody Allena. Daleko od toga, ovo je tek jedna pristojna francuska komedijica, lagano gledljiva i još lakše zaboravljena.
Unatoč filmu nabijenom prepoznatljivim glumacima za pretpostaviti je bilo da će pažnju muškog dijela ‘ukrasti’ obožavana Monica Belucci.
Bivša Bondova djevojka je za razliku od prijašnjih uloga ljubila jednu također ex-Bond curu, proslavljenu francusku glumicu Carole Bouquet.
Ipak njihova se priča u cijelom filmu doimala najslabijom karikom.
Iako kažu da je ljepota u oku promatrača, moram komentirati da znatno starija Bouquet izgleda bolje od Belucci. Najiskrenije.
Drugi film, višestruko nagrađivani TROKUT TUGE nije me oduševio s obzirom na očekivanja.
Po svom narativu, Trokut je brutalna komedija koja u žrvanj nesmiljene kritike ubacuje ideologije i sustave instalirane za pravdanje klasnih nejednakosti. I to mi se sviđa.
Također je ambiciozno satirični prikaz sjaja i bijede bogataša u tri dijela. Pri čemu sva tri mogu funkcionirati kao zasebni filmovi. U čemu i vidim jedan od značajnijih problema Trokuta. Neujednačeno, dugo i nepotrebno razlomljeno u 3 filmske ideje. S tim da veći dio filma jednostavno nije dobar. Tako npr. scena povraćanja i ostalih gestacijskih ‘radosti’ je degutantna, besmislena i suvišna. Ono što je bilo izuzetno zabavno i u duhu aktualnog trenutka je urnebesni dialog između Woody Harrelsona i ‘naše gore lista’, Osječanina Zlatka Burića.
Njih su dvoje izveli fantastični kombat američkog komunista i ruskog kapitalista. S tim da je Zlatko razvalio Harrelsona.
Neponovljivo‼️
Burić je uistinu glumčina Šerbeđijinog kalibra🙌
Uz često spominjanu i toliko hvaljenu Filipinku Dolly De Leon koja je doista pokosila briljantnom izvedbom bilo bi bezobzirno i nepošteno ne spomenuti odličnu glumu južnoafričke glumice i modela, prelijepe Charlbi Dean Kriek.
Spoiler alert: Kraj filma završava mogućim ubojstvom Yaye (Charlbi Dean Kriek). A prava tragedija iz stvarnog života da je nesretna Charlbi krajem kolovoza iznenada preminula uslijed rutinske operacije.
Nakon ovog Trokut Tuge uistinu ima tužan kraj😭
A da filmsku subotu ne završim tužnim mislila, jedan pogled na moje gnomove💛❤🎄🎁💫
Laku noć😊😇😴
Subota, 17. Prosinac 2022.
Kao pravi gnom-poklonik, filmsku subotu započela sam u lokalnom cafeu u kojem me na samom ulazu dočekao jedan veeeliki.. 😊
.. gnom, a tko drugi😉
U cafeu idila i prava božićna atmosfera. A iz zvučnika zvuci božićnih pjesama. Za potpuni dojam jedino je nedostajao veliki ekran i šareni božićni filmovi.
A ja i dalje ne mogu svrnuti pogled s velikog ljepotana. Toliko mi se sviđa da ga neprestalno škicajem kroz prozor😊❤
Od jednog velikog gnoma samo je bolje 2 gnoma😉❤
U to sam se uvjerila čim sam ugledala brata-blizanca s ulaza🤭❤
Shpitza, odlična kava i vrhunski blagdanski vibe. Barem da je konobar malo frendliji, ukupan dojam bio bi još bolji..
U Gradu sam nakon pljuska naletjela na jednu gljivu. A gnomovi i gljive jako pašu😁
Danas sam pogledala samo jedan film zbog nogometne reprezentacije i brončane medalje.
Utakmica je kao i obično bila nerve wrecking.
Srećom pa je završila na najbolji mogući način.
Unatoč svima.
Vatreni🔥❤ znaju razveseliti narod. Vlast i Vlada ne znaju, osim sebe i svojih. No o njima ne želim. Nisu vrijedni internetskog prostora.
Jedini današnji film bio je DIVLJA NOĆ (Violent Night), crno-humorni božićni film.
U Cineplexxu, naravno📽❤🎄🎁💫
E sad, je li mi se svidio, nisam sigurna.
Ono što me iznenadilo bila je nevjerojatna količina brutalnosti. I krvi.
Isto kao i David Harbour, tetovirani Djed Mraz s muškom punđom i novom blagdanskom dosjetkom ‘Time for some seasons beatings!’ Harbour se doimao poput hibrida John Wicka i John McClanea. Iskreno potonji mi se više sviđaju od Santa Harboura. Skupa s pripadajućim filmovima (John Wick i Umri Muški).
Uglavnom Divlja Noć naslovom doista sugerira o čemu se radi (konačno pametan prijevod, op.a.).
Prvi dio je usporen i pomalo dosadnjikav dok je drugi prepun akcije i pretjerane količine krvi. Ni jedno ni drugo po mom ukusu. Iskreno, nije ni David Harbour.
Mel Gibson je bio definitivno bolje rješenje za Santu u Fatmanu (Kako se Riješiti Djeda Mraza).
Ipak vjerujem, mlađi će bolje prihvatit Harboura za svog Santu Clausa koji mlatara maljem uz zvuke Something About Christmass Time, Bryan Adamsa..
Ah ta današnja mladež..
Meni, generaciji X barem za kraj ostaje idilična, blagdanska slika s velikog platna😉📽❤🎄🎁💫
A kad ti prijatelji iz Cineplexxa na Badnji dan pošalju selfie, onda znaš koliko im značiš📽❤💫
Filmovi u Studenom📽🥶💙
Subota 05. studenog 2022.
Nastavljam niz hrvatskih filmova.
Nakon urnebesnih žitelja sela Čreva nešto sasvim drugačije – SIGURNO MJESTO redatelja i glumca Jurja Lerotića.
Bolna obiteljska drama koja od početnog do završnog kadra izaziva vidljivu nelagodu i napetost.
Šok i nevjerica, zagarantirani..
Kao netko tko godinama prati horror filmove odgovorno tvrdim, Sigurno Mjesto izaziva veći strah i jezu nego li većina filmova iz žanra.
Ako se pitate zašto, slijedi jednostavan odgovor – život zna pisati najveće tragedije.
Sigurno Mjesto jedno je od tih..
Film svjedočiti agoniji jedne obične hrvatske obitelji koja na sve načine pokušava spasiti svoga suicidalnog člana pri tom se boreći s apsurdima “moderno” uređene države. Postoji li uopće neko sigurno mjesto za osobu koja je čvrsta u namjeri oduzimanja vlastitog života? Redatelj i glumac Lerotić progovara iz nažalost vlastite obiteljske tragedije..
Sigurno Mjesto svakako zavrijeđuje sve moguće pohvale za režiju i glavne glumace (Juraj Lerotić, Goran Marković i Snježana Sinovčić Šiškov).
Osobno, vidim ga kao definitivno najbolji mogući izbor hrvatskog predstavnika za Oscara. I doživljavam ujedno kao bolan podsjetnik svim civiliziranim društvima da se duboko nesretne osobe nalaze među nama. I da je moralna dužnost i obveza svakog pojedinca na vrijeme ih prepoznati i pomoći. Brzo i učinkovito. Širenje svijesti o mentalnom zdravlju i skidanje stigmi s oboljelih nikad više nego danas nije bilo potrebno!
Nedjelja, 06. studenog 2022.
Zato što je odličan, zabavan i duhovit, pogledala sam ga opet. Kerekeš – Marginalce, molit ću lijepo😆
Druženje s Marginalcima iz Čreva zakazano u Cineplexxu, dakako.
Marginalci su definitivno film za višekratnu upotrebe jer ne prestaju nasmijavati. Uz to su i odlična satira. Pogotovo za hrvatska nestabilna pro-europska😒 vremena.
U tom smijeru ide i zadnja rečenica omiljenog črevarskog “Ciganina” u vrhunskoj izvedbi starijeg Kerekeša.
No to morate sami vidjeti. I čuti.
Subota, 12. studenog 2022.
Nakon filmske suše odnosno nemogućnosti gledanja više filmova radi korigiranog radnog vremena kino lanaca i preklapanja termina, konačno jedna brojčano zadovoljavajuća subota – 3 x🎬❤
Prvi je bio u CineStaru 4DX Mall of Split. Dječji pustolovni film KAPA u koprodukciji Slovenije, Hrvatske, Luksemburga i Slovačke. Uglavnom bezvremenska božićna priča o dječaku koji nema ništa i djevojčici koja ima sve, udruženi u predbožićnoj noćnoj pustolovini koja iz korijena mijenja njihove male svjetove..
Iskreno, ovakve filmove mogla bih gledati zauvijek, koliko god naivni i predvidljivi bili.
Ono dječje dobro i neiskvareno (i kod nekih odraslih također) nešto je na što se odrastanjem ne smije zaboraviti. Ali ni prestati slaviti i častiti onu malu, ali tako preoznatljivu gestu dobrote i ljubaznosti.
Ne košta ništa, a daje puno.
Kapa je moj prvi ovogodišnji film s pravom božićnom vibrom🎄🎁
Drugi film me dočekao u Cineplexxu.
I to japanski, anime, ONE PIECE FILM: RED.
Titlovan doduše na engleskom što mi nije bio problem za razliku od spoznaje da nisam anime poznavatelj, a još manje obožavatelj. Ipak film me uspio oduševiti!
Odlična i jedna od najdugovječnijih muzičkih franšiza, fantazija s catchy songovima.
Uglavnom, Shank, Ute, Luffy i co totalna su novost za mene. Sviđaju mi se. Inače, ‘uta’ na japanskom znači – pjesma. Možda se na kraju zakačim na anime, tko zna😉
Treći, večernji film bio je EKSTREMNI USPON (Summit Fever) također u Cineplexxu.
Sportske drame iz podžanra planinarenja oduvijek me oduševe. Ne zato što dijelim strast za planinarenjem već zbog osjećaja dubokog respecta naspram pasioniranih zaljubljenika i osvajača sniježnih vrhova. Ovo je film koji uz spektakularne kadrove nudi i onu psihološku stranu penjača koju mi obični ‘promatrači iz podnožja’ ne možemo razumijeti.
Što to ljude tjera na tako nevjerojatne i često unaprijed izgubljene bitke sa čudljivom prirodom?
Je li vrijedno žrtvovati život za osvajanje vrha?
Je li potrebno odbaciti dobro plaćen posao i sigurnost ‘svjetovnog’ života u zamjenu za nekoliko dana, mjeseci adrenalinske pustolovine?
Ili je bolje živjeti po svojim pravilima i umrijeti sretan radeći ono što voliš?
Ovaj kao ni jedan drugi film slične tematike ne daje odgovore na postavljena pitanja jer kao i obično nemoguće je svojim sebičnim metrom izmjeriti što potiče toliku količinu tuđe radosti ili pak tuge.
Uglavnom priča prati mladog Michaela (F. Thorp) koji napušta posao računovođe u očevoj tvrtci da bi se pridružio prijatelju JP-u u Chamonixu (radnja se odvija u francuskim Alpama u blizini Mount Blanca). Nakon niza nesretnih događaja, naši hrabri protagonisti nastavljaju uspon sve dok se ne nađu u središtu jezive oluje..
Uz više-manje pristojnu glumu (R. Phillippe, F. Thorp, H. New i ostali..) britanski redatelj Julian Gilbey i sam obožavatelj planinarenja i penjanja uspio je uz prilično uvjerljivu priču donijeti impresivne kadrove, raskošne pejzaže snimane dronom koji na trenutke graniče s nestvarnim.
Topla preporuka za hladnije dane🥶🏔
Subota, 19. studenog 2022.
Nakon prošle subote u kojoj sam uspjela vidjeti čak 3 filma vraćam se na “novo normalno”.
Srećom ne na ono kojim su nas gnjavili zadnje dvije godine..
Mislim naravno na filmove i vikend tek s jednim odgledanim filmom.
No ovog puta doista nisam frustrirana jer riječ je o pravom kinematografskom biseru – TAKSISTU (Taxi Driver) Martina Scorsesija.
Scorsesijev kapitalac gledam po drugi put na velikom platnu.
Prvi put bio je prije 3 godine u kinu na otvorenom. Danas gledam u mojoj zlatnoj kinoteci📽💛
SA moja subota provedena s usamljenim ratnim veteranim Travisom je završena.
Ne može bolje😉
Subota, 26. studenog 2022.
Kiša danima ne prestaje padati. Idealno vrijeme za pospremanje kolekcije Mustangica u kutije🤭
Iako nemaju veze s filmom, sve su odreda pohodile kino dvorane😁 U to ime jedna appreciation fotka😂
Unatoč dosadnjikavoj kiši ne žalim se, vikend je pa se lakše izdrži.
Pogotovo kad u skraćeno vrijeme kino prikazivača uspijem ugurati čak 3 filma‼️
No prije filmova jedna kava nasuprot ovog ljepotana koji košta poput jedne prosječne (realne, a ne statistički falše) hrvatske plaće..
Za ne povjerovati (skoro kao i u gorilu od 5.500 kn) no uspjela sam pronaći filmsku matineju u CineStaru 4DX Mall of Split. I to film u trajanju 161 min bez prekida.
Riječ je o nastavku filma CRNA PANTERA (Black Panther) iz 2018. godine pod nazivom CRNA PANTERA: WAKANDA ZAUVIJEK (Black Panther: Wakanda Forever)
Jedini Marvelovac nominiran i nagrađen filmskom nagradom Oscar (za najbolju originalnu skladbu, op.a.).
O tome zašto je baš ovaj film iz Marvelovog Universuma uspio ući u izbor za najprestižniju filmsku nagradu, ne bih polemizirala jer sequel Black Panther: Wakanda Forever sam željela vidjeti više nego li original. Razlog – pretužna smrt prave Crne Pantere, neprežaljenog Chadwick Bosemana koji je preminuo u ljeto 2020. godine. Stoga je razumljiv sav taj emotivni hype oko gledanja nastavka koji se logično nastavlja na smrt Crne Pantere.
Kraj je naravno očekivano heartbreaking🥺
Iako me film nije posebno oduševio ne mogu se složiti s dijelom kritike i publike koji ga nije ‘doživio’. Wakanda Forever ima svoje probleme no definitivno nije dosadan i razvučen kako mu spočitavaju.
Inače hvaljena glumica Angela Bassett je bez većeg iznenađenja osvojila Golden Globe za ulogu Ramone. Po meni je više zasluga odnijela odlična mlada glumica Leatitia Wright u ulozi Shuri no što je – tu je..
Na kraju ostaje samo jedno: Nedostaješ, Chadwick💔
1976 – 2020. 😞
Za ugodan ostatak filmske subote pobrinula su se još 2 filma. A prije filmova, vrijeme je za šalicu čaja🍵😊
Drugi, popodnevni film bio je LAMBORGHINI: ČOVJEK IZA LEGENDE (Lamborghini: The Man behind the Legend).
Iza ovog ne baš legendarnog filma stoji američki redatelj, producent i glumac, 71.godišnji Bobby (Robert) Moresco.
Lamborghini nije loš film. Zapravo neki su trenutci bili izuzetno zanimljivi i meni osobno nepoznati o liku i djelu čovjeka zvučnog prezimena Lamborghini. Cijeli casting glumaca (Frank Grillo, Mira Sorvino, Antonio Banderas,..) bio je više nego zadovoljavajući.
Međutim najveći nedostatak priče vidim u stihijskom načinu ‘pripovijedanja’ i preočitim anakronizmima.
Da se barem malo više pažnje posvetilo “poliranju” filma kao što je Lamborghini ‘laštio’ svoj prvi traktor i krajnji rezultat bio bi bolji.
Talijanska klopa, moda, brzi, sportski automobili oduvijek su bili sinonimi za Italiju. Na neke duže staze vjerojatno će spomenuto spasiti film od zaborava. Jer atraktivno prezime poput naslovnog uvijek ide ruku pod ruku s talijanskim privlačilicama..
Za treći, ujedno posljednji subotnji film, poslužen je MENI, mračna horror komedija britanskog redatelja Mark Myloda.
Najkraće – film me oduševio!
Odlična mješavina horrora, trilera, komedija koja se ne otima kontroli.
Naprotiv, svi su sastojci pažljivo dozirani kao da ih je inače fantastični Ralph Fieness u ulozi suludog Chefa osobno umiješao!
S obzirom na holivudsku bezidejnost koja zadnjih godina štanca većinom beznačajne prequele, sequele i remakeove, MENI izgleda poput rijetkog primjerka modernog filma koji je u stanju istovremeno nasmijati i šokirati.
Nepredvidiv, luckast, jeziv meni koji donosi čistu originalnost na velikom platnu.
Inače Fieness je savršeno virtuozan Chef u jednoj od svojih najboljih uloga ikada. Taylor-Joy također odlična, a Nicolas Hoult genijalan kao idiot-obožavatelj.
Film obavezno servirati više puta😉
Jednostavno jer zaslužuje.
A ja se radujem prosinačkim filmovima. Uz dašak božićne čarolije🎄💫🎅
Kraj listopada u kinu📽🍁
Subota, 29. Listopad 2022.
Subota je započela matinejom u Cinestar Mallu 4DXSplit i Black Adamom.
Priča glasi otprilike ovako: Nakon što je poslije 5000 godina oslobođen iz svoje zemaljske grobnice, Teth Adam (Rock) spreman je za osvetu i pravdu rođenu iz bijesa..
Iskreno, nisam polagala velike nade u film, ali me Rock i prateća ekipa demantirala. I jedan bivši James Bond, Pierce Brosnan. Zabavan hero–movie, idealna pop-corn zabava uz neke odlične akcijske scene i dopadljivi casting. U poplavi osrednjih filmova, pravo osvježenje. Puno zabavnih dialoga i referenci. Svakako ne propustiti kreditnu scenu na kraju😉 Film kojeg bih mogla iznova pogledati.
Nakon neočekivao zabavnog DC Adama, večer je bila rezervirana za nešto potpuno drugačije, PRAZNIK RADA, film bosanskohercegovačkog redatelja Pjera Žalice.
Težak i mučan film kojeg srećom na trenutke razbija briljantni bosanski humor. Radnja je smještena u nekoj sarajevskoj mahali uoči proslave Praznika Rada. Međutim u istoj noći specijalci neočekivano upadaju i odvode jednog od jarana..
Praznik je anti-ratni film koji podsjeća na besmislenost ratovanja, ali i na bol koju vrijeme ne uspijeva izbrisati. Rat kao zlo koje ne prestaje već s bojišnica seli u srca i misli koje desetljećima poslije ne prestaju zbrajati posljedice. Sve pohvale filmu. I fantastičnoj gl. ekipi! Praznik Rada je inače premijernim prikazom zatvorio 28. Sarajevo Filmski Festival.
Nedjelja, 30. Listopad 2022.
Back to Cineplexx i back to hrvatski film. Na repertoaru MARGINALCI. Uvijek rado pogledam domaći film. Usprkos svemu. I svima😉
Iskreno Marginalci su me na gledanje privukli fantastičnim skečom oca i sina Kerekeša upravo prije jučerašnje projekcije Crnog Adama. Dakle fantastična reklama koja me doslovno odvukla na nedjeljni odlazak u kino. Ako ste pogledali njih dvojicu, Ljubomira i Jana (Kerekeša, op.a) koji se prijekornim glasim obraćaju publici koja gleda drugi, a ne njihov film onda vam je sve jasno😄
I tako sam zahvaljujući Kerekeš Theatru požurila na Marginalce.
Prvi dojam – fantastičan! Doista ne sjećam se kada me domaći film toliko nasmijao😂Od početka pa do završne špice nisam se prestajala smijati. Ovo je film kojeg je šteta ne pogledati još jednom. Živopisni žitelji sela Čreva to zaslužuju. Kapa dolje Kerekešima i svima ostalima zaslužnim za ovu genijalnu rapsodiju od smijeha. U ovim nenormalnim vremenima prijeko potrebna zdrava injekcija humora.
Nit lijevo, nit desno samo naprijed u kino pogledati Črevo😂🤣📽❤
Ponedjeljak, 31. Listopad 2022.
Filmofil sam i gledam sve što naiđe na mom filmofilskom putu.
Zato sam kraj listopada rezervirala za filmski Halloween u malom kinu Karaman📽❤
Ovo je treća godina za redom kako pohodim moje malo, starinsko kino za sam kraj mjeseca listopada. Zašto? Zato jer slažu odličan kolaž horror filmova za Halloween.
Nakon dosadašnje sheme 1 animirani – 1 horror – 1 jedan ultimativni horror film, dragi Karaman je napravio nešto sasvim novo. U listopadsku H kombinaciju uvrstio je zadnja 3 filma iz Halloween franšize.
Vrlo dovitljivo i pohvalno!
H iz 2018. i 2021. godine osjetno su poboljšali sagu o psihopatskom boogeymanu, nevjerojatnom Michaelu Myersu.
Međutim završni film definitivno je pokvario kraj serije o Halloweenu. Nažalost sve prisutni woke umiješao se i sapleo noge MM. Šteta.
Btw ovaj H filmski maraton samo je potvrdio koliko je H Ends loše zamišljen i napravljen. Po kvaliteti i smislenosti jednostavno odudara od prethodna dva filma. A to se najbolje osjetilo gledanjem u nizu. Nadam se da su se tvorci Kraja ipak zamisli nakon loše reakcije publike, pogotovo MM fanova. No ja sam svejedno uživala u kinu, u neobičnom i uvijek posebnom ambijentu Karamana📽❤
A kod kuće su me pak dočekali moji jesenski patuljci. Stajaće tamo sve dok ih ne zamijene božićni💕🎁🎄
Filmovi u Listopadu🍂🍁
Subota, 01. Listopad 2022.
Kalendarski listopad, a u zraku i dalje ljeto. Savršena kombinacija za razboljeti se😉
Subotnji odlazak u centar Grada samo je potvrdio ljetni vibe u zraku. Turista doslovno na svakom koraku. I dok preglasni američki-engleski trešti unutar zidina drevne Palače, sklanjam se na jedno od najdražih mjesta na svijetu – moju kinoteku📽💗 Subota je moj chilling day i pravo vrijeme za bijeg od svega. I duboki zaron u MOONAGE DREAM, dokumentarac o glazbenoj legendi, Davidu Bowieu.
Režiju potpisuje redatelj dokumentarnih filmova, Brett Morgen, 54.godišnji Amerikanac koji je između ostalog radio i dokumentarce o Kurt Cobainu i Rolling Stonesima. Spomenute nažalost još nisam uspjela vidjeti pa ih ne mogu komentirati. No za Moonage dream tvrdim – prvoklasan je!
2 sata i 20 minuta, preletjelo je u trenu. Vješto montirane snimke, clipovi i glasna razmišljanja velikog Bowiea na velikom platnu pravi je artistički pogodak u sridu!
Film na trenutke podsjeća na psihodeličnu mješavinu dokumentarnog i koncertnog filma o umjetničkom putu glazbenika koji je obilježio 20. stoljeće.
Moonage Dream dao bi se opisati kao zapanjujuća filmska odiseja koja istražuje kreativno, glazbeno i mentalno putovanje Davida Bowiea. A osjećaj, skoro pa kao na koncertu. Zvuci hitova Ashes to Ashes, Groundcontrol to Major Tom, Heroes i njegovog glasa koji nas vodi kroz film.. potaknuli su sjetu jer Bowiea nažalost više nema među nama.. 💔
Utorak, 04. Listopad 2022.
Prije 20tak dana, zauvijek nas je napustio veliki Jean Luc Godard. Filmski titan, ikona, neponovljivi, avangardni umjetnik čije su ideje zauvijek promijenile način gledanja i doživljaj filmova.
Njegova artistička ostavština je ogromna. Godard je činio sa svojim filmovima ono što se do tada smatralo nemogućim. Neumoljivo širio nove ideje, svjedočeći što je sve u umjetnosti moguće. Godardovi filmovi kao da su bili stvoreni za osobni oporavak i rast kroz umjetnost. Ono što je Picasso značio za slikarsko platno, Godard je bio za film. Možda je za neke pretenciozno gledati na njega kao na filmsku Bibliju. No poštovanje prema njegovom liku i djelima ne smije izostati. Za buduća pokoljenja filmaša, JLG ostat će sinonim da je moguće snimati filmove na svoj način. I ostati zauvijek prepoznat. I svoj.
Zahvaljujući kinoteci, u program je uvršten Godarov film LUDI PIERROT (Pierotte le Fou). Istina bilo bi predobro da se zavrtio barem mini ciklus njegovih filmova. No presretna sam što sam barem jedan od njegovih kapitalaca uspjela pogledati na velikom platnu.
I vidjeti njegovu inspiraciju, predivnu Annu Karinu❤ I mladog Jean Paula Belmonda, također.
Neke trenutke treba zapisati zlatnim slovima u filmofilsko srce💛
Doživljaj gledanja Godara na velikom platnu jedan je od njih💗🎬
Poetry is a game of loser – take all.. ~ Pierrot le Fou
Subota, 08. Listopad 2022.
U subotu sam opet u kinoteci. Noge idu same🤭
I to na večernju projekciju Karte za Raj (Ticket to Paradise). Svoju sam kartu za raj pronašla u kinoteci📽💗
I to gdje najviše volim, u prvom redu, odmah ispred platna.
O samom filmu britanskog redatelja Ol Parkera (mjuzikl, Mamma Mia2, op.a.) nemam posebno pripremljene hvalospjeve. Tipični rom-com, pitak kao instant kava 3u1. S tim da ovaj ima poseban dodatak – dvije velike hollywoodske zvijezde, Juliu Roberts i Georgea Clooneya. Iskreno, dijalozi Roberts-Clooney s početka filma bili su urnebesno zabavni. Toliko da sam na trenutak povjerovala da skuhana kavica miriše na onu pravu, tursku. Naravno, prevarila sam se. Naime likovi Julie i Georgea brzo su zakopali ratnu sjekiru i postali dosadni copy-paste rom-com par. Zajedno s mlađahnim parom Kaitlyn Dever i Maximme Bouttier koji tumače uloge kćeri i zeta spomenutih filmskih seniora.
Pretpostavljam da će Karta pronaći put do svoje publike. Ja sam to nekako prerasla.. Inače kinoteka je bila fino popunjena gospođama u najboljim godinama kojima se sudeći po reakcijama, film više nego svidio. A možda je za to ipak zaslužan Clooney😉
Subota, 15. Listopad 2022.
Priznajem, kino program je prilično slabašan. Nikakvo čudo što sam dogurala do samo jednog filma subotom.
Srećom, danas sam uspjela ubosti čak dva.
Prvi, DOBRA KUĆA (Good House) pogledala sam u CineStaru Joker. Razrijedila sam odlaske u CineStar iz više razloga. Ali na današnji odlazak motiviralo me što se ovaj film samo kod njih zadržao. A ja sam ga silno željela vidjeti. Usto bila je i akcija sve 19 kn. Čak i za Royal bed. Za mene kino-kraljevski ležaj nije nikakva ekskluziva, isprovala sam ga među prvima i još puno puta poslije. No spominjem zato što se poslovično ‘štedljivi’ CineStar odlučio na ovako ‘razbacivanje’ cijenama. Uglavnom, ljubazna cura s pulta ponudila mi je royal-postelju uz istu cijenu. Prihvatila sam. Uostalom godinama sam im ostavljala fine cifre pa zašto ne? A proča o royal-bedu za 19 kn bila je najbolje od cijele projekcije. Što za film nije pohvalno. Znači, skip it.
Zbrčkani filmić koji bi želio biti nešto više, ali ne uspijeva. Poručnica Ripley aka Sigourney Weaver zaslužuje puno bolje od uloge razvedene agentice nekretninama i alkoholičarke recidivistice. Btw bivši suprug koji je izvršio preljub i prešao na ‘istu’ stranu je nitko drugi nego Sledge Hammer. Za one puno mlađe, glumac David Rasche koji nas je 80.tih nasmijavao urnebesnom izvedbom najcool detektiva na svijetu u istoimenom satiričnom sitcomu, Sledge Hammeru.. Inače, čovjek ima 78 godina te izgleda nestvarno dobro za svoju dob.
Drugi film me odveo u kinoteku📽💗 na projekciju AMSTERDAMA.
I dok kritičari nemilosrdno sijeku Amsterdam, publika je podijeljena. Jedni ga mrze, drugi obožavaju. Ja sam negdje između. Zabavan film, nakrcan glumačkim zvijezdama s nekim benefitima, ali i manjkavostima.
Uglavnom, mač s dvije oštrice. Međutim, film ni izbliza nije dosadan. Iako se Amsterdamom provlače pomaknuti dijalozi i vibra komedije, potrebna je dodatna usredotočenost slijed prikaza brojnih zapleta i političkih spetki. Za površnije gledatelje dosadan, a za filmofile zanimljiv.
Jedna predivna misao iz završnog monologa glasi:
“Love isn’t enough, you have to fight for kidness..”
Subota, 22. Listopad 2022.
Natpis s moje kave ‘za van’ najbolje opisuje završni film iz Halloween franšize. Dakle, ‘ko bez glave🤯😱 Film koji bi mogao funkcionirati kao zasebni film jer gotovo nema veze ni s Halloweenom, a još manje s Mike Myersom. Zapravo film u kojem se MM pojavljuje oko 10 minuta. Film o najslavnijem boogeymanu i o njegovom konačnom kraju u kojem taj isti glavni lik ima – cameo ulogu?! Prestrašno! Jednako kao i nedavna izjava redatelja David Gordon Greena da nije namjeravao napraviti film o Myersu i Laurie. Mislim, wtf?! Postavlja se razumljivo pitanje, zašto se uopće hvatao režije oko završnice jedne od najdugovječnije serije filmova o Michaelu Myersu! Uglavnom, ovaj film je pljuska svim fanovima franšize.
Slabašan filmski mjesec, ali nadam se boljem do kraja godine..
I Fali mi Maverick osjeća se njegov izostanak u moru prosječnih filmova..
Još malo o rujanskim filmovima🎬❤
Nedjelja, 18. rujan 2022.
Nevjerojatno no samo jedan odgledan vikend-film. Dobro, neću reći onu poznatu “jedan, ali vrijedan” jer film ipak nije toliko fantastičan. No ipak film vrijedan pažnje.
Riječ je o biopiku JA SAM ZLATAN o Ibrahimovićevom turbulentnom odrastanju i trnovitom usponu do zvijezda.
Nogomet pratim isto koliko i recenzije Play Station igrica. Znači, ništa😁 Nogomet ne volim, ne razumijem i ne privlači me. Ibrahimovića prepoznajem zbog specifične frizure i ‘rabijatnog’ stava.
No istina je da sam Ibrahimovića ‘zamijetila’ 2013. godine kada je zbog “pretrpanog rasporeda” odbio susret s teško bolesnim 8godišnjim dječakom iz Bosne. Iako je to bila posljednja djetetova želja. Ne uslišana. Dječačić je umro samo mjesec dana nakon što ga je majka onako teško bolesnog vodila u Pariz na dogovoreni susret s njegovim najvećim idolom. Susret koji se nažalost nikad nije dogodio.
Jasno da u svijetu nažalost ima i previše bolesne djece s neostvarenim željama. Isto kao što je sasvim izgledno da zvijezde, sportaši, estradnjaci ne mogu svima izići u susret. Međutim, priča o nesuđenom susretu malenog dječaka iz Bosne i nogometnog superstara Ibrahimovića prepuna je nevjerojatnosti kojoj je ipak kumovao poprilično arogantan stav neuhvatljive nogometne zvijezde..
Mali Hajrudin💔
Ovom pretužnom crticom iz prekratkog života dječačića iz Vareša nekako je lakše shvatiti lik i osobnost Zlatana koji je istini na volju od najranije mladosti bio sve osim ‘zlatnog’.
Švedski redatelj Jens Sjögren napravio je zanimljiv sportski film koji odudara od dobro uhodane formule iz ‘epicentra’ događanja. Pod tim mislim na nogometni teren. Umjesto drame s travnjaka pozabavio se ‘raskrinkavanjem’ teškog Ibrahimovićevog odrastanja u kojem je Zlatan često bio gladan i ponekad na samom rubu zakona. I sve skupa zaokružio prilično urednim castingom glumaca. Film koji pobliže objašnjava Ibrahimovićevo lice i naličje, razloge i opravdanja njegove osobnosti. I naravno, neupitan, bogomdan talent koji je kad-tad morao izaći na vidjelo. Zanimljiv film. Preporučam.
Petak, 23. rujan 2022.
Double bill u Kinoteci, petkom💗 A na programu DVOSTRUKA PRIJEVARA (Decision to Leave) i BERGMANOV OTOK (Bergman Island).
Prvi u redu gledanja je kriminalistička drama nagrađivanog južnokorejskog redatelja Park Chan Wooka, dobitnika nagrade za najbolju režiju ovogodišnjeg Filmskog festivala u Cannesu.
Sudeći prema žanru bilo je za očekivati punokrvni policijski krimić. No film je nešto sasvim drugo. Opojni neo–noir vođen inteligentnim dijalozima, prigušenom mistikom, film vješto omotan predivnom kinematografijom. Talentirani Korejac rado tumači zbog čega je svoj film proglasio ‘filmom za odrasle”. Pri tom u startu demantira sve koji su pomislili na nešto provokativnije. Prema Chan Wookovim riječima, film je o zrelim ljudima i njihovim često kompliciranim odnosima i vezama. Film je za sve koji su nekog izgubili ili otpustili od sebe. Otud ta poveznica s ‘filmovima za odrasle’. Osobno, zanimljivo je bilo pratiti kako se Dvostruka Prijevara iz kriminalističke drame polagano preobražavala u zavodljivi triler s naznakama romantike. Redatelj postavlja gledatelja kao svjedoka za slučaj što se dogodi kada predmet istrage postane predmetom opsesije. Mene je oduševio obrat na samom kraju. I uvjerio da je samo pitanje vremena kada će Decision to Leave postati masterpiece.
“The moment you say ‘I love you’
Your love dies,
The moment your love dies,
My love begins..”
Nakon filma koji je uzbunio sva moja osjetila pogledala sam BERGMANOV OTOK (red. Mia Hansen Løve). Drugi film u nizu koji me oduševio. Riječ je o gorko-slatkoj romantičnoj drami smještenoj na baltičkom otoku Fårö. Inače prekrasnom mjestu inspiracije slavnog Ingmara Bergmana.
Priča je o Chris (Vicky Krieps) i Tony (Tim Roth), američkom paru redatelja koji u potrazi za kreativnim nadahnućem otputuju na otok. Onaj isti otok koji je Bergmanu bio poput slikarskog platna u njegovim filmovima. I dok Tony vrijedno piše, Chris se muči sa sadržajem.
Nedugo slijedi priča u priči. Ili točnije, film dobiva formu negdje između realnosti i fikcije. I to mi se jako sviđa jer redateljica tako lijepo, gotovo lirski slaže kadar za kadrom.
Zapravo osjećala sam se i sama kao posjetitelj ‘Bergmanovog Safarija’, turističke atrakcije otoka koja svakom ljubitelju Bergmanovog opusa otkriva zanimljive i manje poznate detalje. Volim kako redateljica znalački ubacuje stvarnost, fikciju i autobiografske elemente kao način istraživanja kreativnog procesa. Mia je inače u vezi sa 26 godina starijim francuskim redateljem Oliverom Assayesom. I njihova veza poslužila je kao tema filma. Otuda taj autobiografski momenat.
Andres Danielsen Lie kao protagonist u filmu unutar filma bio je samo takav ‘pogodak u sridu’. Riječ je inače o norveškom glumcu i završenom liječniku (!!) kojeg sam prvi put vidjela u Najgoroj Osobi na Svijetu.
Oduševilo me opet vidjeti Danielsena na velikom platnu jer me njegov lik iz Najgore Osobe strahovito dojmio. Ne znam kakav je liječnik no kao glumac rastura. Odličan!
Bilo bi nepravedno ne spomenuti i australsku glumicu Miu Wasikowsku koja je glumila uz Danielsena njegovu ljubav iz ‘podfilma’. Beskrajno topla, draga, nježna i emotivna. Jednostavno, cura s onim neizbježnim faktorom X.
Sama pomisao na nju i Danielsena u mislima mi priziva zvuke pjesme I love to Love (Tina Charles, op.a.)
Protagonisti iz ‘originalne’ priče, Vicky Krieps i Tim Roth bili su kao i obično, standardno dobri. Ovo je vrsta filma koju volim. Film u kojem su prisutne iskrene emocije uz ozračje velikog Ingmara kao dodatni bonus. A zna se koliko se Bergman žestoko unosio u svoja djela. Kažu da je bio jednako okrutan u životu i umjetnosti te da je pakao zamišljao kao mjesto u kojem stalno mora gledati svoje filmove.. Zato me i ne čudi što ovaj film ne pada pod utjecaj izblijedjelih, mlohavih emocija. Jedinu manjkavost vidim u činjenici što Otok nisam uspjela vidjeti barem još jedan put. Al za to nije kriv Bergmanovov Otok, a ni redateljica😉
Subota, 24. rujan 2022.
Evo još jedne ‘svete’, filmofilske subote😄💗
Prvi film od dva subotnja bio je za mene dugoočekivani NE BRINI DRAGA (Don’t Worry Darling) redateljice i glumice Olivie Wilde. Zato što volim njezin debitantski 8. Razred (Booksmart) zanimalo me kako će se snaći u nečem značajno drugačijem. Međutim prije nego je film izašao već su ga tresle kontroverze. Krenulo je s otpuštanje Shie LaBoufa. Potom su uslijedile trzavice između glavne glumice Florence Pugh i redateljice. Poslije se nastavilo prepucavanjem na relaciji Chris Pine i Harry Styles te bjesomučne analize snimki tko je i što učinio..
Iskreno, sve mi je otpočetka bilo sumnjivo. I sve je smrdilo na akciju skretanja fokusa s moguće nekvalitete filma na nešto sasvim sporedno.
Nažalost, nakon što sam pogledala film bilo je i jasno zašto.
Ne Brini Draga je ispod prosječna psihološka fantazija smještena u idiličnom okruženju 50tih, u izoliranom gradiću Victory, usred Kalifornijske pustinje. Stanovnici žive savršene živote. Isto kao Jack (Harry Styles) i njegova djevojka Alice (Florence Pugh). Dok muškarci svako jutro odlaze na posao kojeg obavljaju za tajanstvenog šefa Franka (Chris Pine), njihove supruge ostaju kod kuće, brinući o domaćinstvu i djeci, uživajući u redovitim susjedskim ogovaranjima. Sve savršeno ‘šljaka’ dok Alice (F. Pugh) ne počnu mučiti sumnje, jedan misteriozni nestanak i čudne vizije..
Dakle, preambiciozna distopijska poskočica od filma koja je uzalud potrošila kapacitet jedne odlične Florence Pugh. Kritika je film najavljivala kao svježi novitet no film Stepfordske Supruge prvo mi je palo na pamet nakon gledanja. Uz naznaku da su Stepfordske Supruge daleko bolje. Ono najbolje i najsvježije od filma očekivano je dala Florence Pugh. S obzirom da je Harry Styles bio njezin filmski suprug, kvalitativna razlika među njima bila je bolno uočljiva. Harry Styles je bio blago rečeno patetičan. Styles, inače odličan glazbenik kojeg i sama slušam definitivno vidim kao najslabiju kariku u filmu. Nije mi jasan kriterije po kojem je Harry izabran za jednu od glavnih uloga?! Poznat je podatak da je redateljičin dečko.. No ipak.. Zašto? I općenito mi ne sjeda ta potreba guranja glazbenika u svijet filma. Uostalom nisu svi poput Gage koja osim u pjevačkim odlično pliva i u filmskim vodama. Harry je istina bio solidan u Nolanovom Dunkirku. Ali samo zbog kraće minutaže. Avantura s glavnom ulogom u prezahtjevno zamišljenom filmu bila je totalni promašaj. Znam da je mlađa publika opsjednuta Stylesom. Vjerojatno se na to i ciljalo kao masovna privlačilica u filmu.. I opet nedovoljno za uspjeh filma. U tome čak nije uspjela predivna kinematografija, a ni fantastična Florence koja nezaustavljivo grabi sve više i sve brže naprijed.
Wilde je imala snažnu viziju no krajni rezultat je razočaravajući. I nekako sav loš.
Drugi vikend-film me oduševio!
Vjerojatno jer nisam imala visoka očekivanja od filma u kojem se dvije frendice uspinju na vrh napuštenog televizijskog tornja dvostruko višeg od Eiffelovog u Parizu! Naravno cure zapnu i ostanu zatočene na samom vrhu. Iako sam imala viziju daljnjeg raspleta filma, ostala sam iskreno zapanjena. U pozitivnom smislu. Osim prelijepih kadrova, film je imao smislenu pozadinsku priču. Nastavak radnje na vrhu tornja nije se sveo na puki egzibicionizam. Naprotiv, osim borbe za goli život među prijateljicama se odvijala i prava ljudska drama. Tim se potezom film odmakao od stupidnih copy-paste survivor uradaka. Gledanje filma, meni nepoznatog britanskog redatelja Scotta Manna prouzročilo je opasno ubrzan puls i znojenje dlanova. Čovjek je film snimio i za Imax format. Mogu pretpostavit kakav je tek osjećaj gledanja budući sam i u maloj Cineplexxovoj 1.ici osjetila visinsku groznicu. Osim nekih pretjerivanja u završnom dijelu, film vrijedan svake pažnje! Ono kad film o preživljavanju postane i napeti triler i horror i drama. Sve preporuke. Cure iz filma Virginia Gardner aka Shiloh (poznata mi iz Halloween Kills kao dadilja) i Grace Caroline Currey aka Becky obavile su sjajan posao!
Utorak, 27. rujan 2022.
Film za početak tjedna. Maverick po 24. put‼️Znam, znam, jednostavno ne mogu odoljeti.. ❤ Isto kao tijekom tjedna ne otići u kino dok je glavni zapovijednik, moj Junior na ekskurziji😉
Srijeda, 28. rujan 2022.
Kino dan za remastered AVATAR Jamesa Camerona. Ne mogu reći, Avatar izgleda jednako svježe kao i 2011. jer mi je prvo gledanje‼️ Ali mogu potvrditi da je CGI iz Avatara bolji nego u ‘čudesnim’ Marvelovim filmovima. Onim herojskim koji se serijski štancaju svakih 5-6 mjeseci. Cameronova pedantnost dolazi do izražaja i 11 godina poslije. Remastered Avatar zadržao se u kinima 3 tjedna i ukupnu je svjetsku zaradu s 2,92 milijarde dolara još više približio magičnoj brojci 3😉 I neka, drago mi je! Cameron je btw većinu filmskih scena odradio unutar studija. Razlog više zbog kojeg briljantnost Camerona i njegovog VFX tima ne podliježe zubu vremena. Stoga ne čudi što je Avatar nakon 11 godina imao bolji prijem kod publike nego li neki novi filmovi.
Film sam inače vidjela u 3D formatu u Jokeru. Treća dimenzija bila je nevjerojatna. Predivno iskustvo!
Jedva čekam novi nastavak u prosincu. Bit će to veličanstven uron u vodeni svijet Avatara. Cameron do 2028. godine predviđa još 3 Avatara.
I sve ih redom smješta u mjesecu prosincu.
16. 12. 2022. ide THE WAY OF WATER
20. 12. 2024. rezerviran je za THE SEED OF BEARER
18. 12. 2026. planiran je THE TULUKUN RIDER
22. 12. 2028. zaključio bi THE QUEST FOR EYWA
Stvarno se radujem💗
Četvrtak, 29. rujan 2022.
Mini break ili bolje rečeno bijeg od stvarnosti usred tjedna zaključila sam s double bill – SMIJEŠAK (Smile) i .. TOP GUN MAVERICK!!
Smiješak mi nije izmamio smiješak na lice. Ne zato što je horror već zato što je SMIJEŠAK isplagirao odličan film ST MAUDE. Šteta što St Maude nije bila na programu naših kina. To bi bilo pravo iskustvo jeze i horrora, a ne nekakav Smiješak. Još žalosnije što se putem mreža i tick-tocka film hvali zbog originalne ideje. A sva je originalnost pokupljena od debitantskog uratka redateljice Rose Glass. Koliko je St Maude odličan horror dokazuju i riječi glumačke zvijezde Kristen Stewart koju je “film izuo iz cipela”.
Iako me Smiješak, otkako je izašao trailer zaintrigirao, gledanje je ubilo svaki entuzijazam. Istina bilo je nekih dobrih trenutaka. Među njima ubrajam casting Sosie Ruth Bacon kao mladu psihijatricu, dr Rose. Sosie je inače kćer glumačkog para Kevina Bacona i Kyre Sedgwick. Geni su geni, nikakvo čudo. Jesam li spomenula da sam bila sama u dvorani😁
Navečer sam otišla do Mavericka. Jubilarni 25. put‼️‼️
I nije mi dosta😉
Filmovi u rujnu📽❤
Subota, 03. Rujan 2022.
Evo i rujanskih filmova.
Najprije želim naglasiti koliko sam sretna zbog povratka u kinoteku📽❤🎬
U prvom tjednu prikazivanja svoje su mjesto na programu kinoteke našli i Dani Izraelskog filma.
Od ukupno 4 dana prikazivanja uspjela sam pogledati tek dokumentarac Adi Arbela jednostavnog naziva GROSSMAN. Ipak zadovoljana sam jer riječ je o jednom od najvećih i najznačajnijih izraelskih autora i mirotvorca, Davida Grossmana.
Grossmanova djela prevedena su na 45 različitih jezika, osiguravši mu brojene nagrade uključujući i International Booker Prize.
Redatelj Ari Arbel uspio je u 54 min trajanja dokumentarca podastrti dirljivu i toplu priču o Grossmanu čiji se privatni život i novele suptilno nadopunjuju.
Iz strogog centra grada zaputila sam se prema Cineplexxu gdje sam pogledala ZVIJER (Beast) s glumačkom ‘zvjerkom’ Idrisom Elbom u glavnoj ulozi.
Idrisa Elbu uvijek volim vidjeti na velikom platnu iz najobičnijeg razloga – čovjek zna svoj posao, a to je gluma. I da, ja sam među onima koji zdušno navijaju za njega u ulozi novog James Bonda.
Uglavnom, film je prilično dobar jer istini na volju, rijetki su odlični horrori s životinjama u glavnoj ulozi predatora. Naravno, osim ako se redatelj ne odaziva na prezime Spielberg i voli se ‘igrati’ s raljama golemog morskog psa😉.. Zato i ne čudi pretjerano hejtanje filma i američko-islandskog redatelja Baltasara Karmakura koji potpisuje Zvijer.
Čovjek se potrudio napraviti pristojan film, a Elba je očekivano dao 101% sebe.
Uglavnom, film je priča o ocu koji radi nemoguće ne bi li uspio svoje dvije djevojčice zaštiti od napada odmetnutog, golemog lava odlučnog da svim bićima u Savani dokaže da je najveći i jedini predator!
Film je kao što sam već rekla više nego dobar. Istina, mogao je biti ugodno iznenađenje u žanru da su neke scene uspjeli ispolirati i spasiti od pretjerivanja.
Svejedno Zvijer je intenzivan film, pun napetosti i dramatike u ključnim trenutcima radnje.
Sasvim pristojna zabava za subotnju večer.
Subota, 10. rujan 2022.
Volim planirati iako stvari često odu u drugom smijeru😄
Kao prilog tome našao se i moj planer filmova za subotu..
Od silnih planova, u igri je ostao samo jedan film za gledanje😁 A koji drugi nego Top Gun Maverick, 22.‼️gledanje.
CineStar je odustao od Mavericka no Cineplexx srećom nije. Dapače, u program je ponovo vratio projekcije u MX4D. Razlog više za još jedno reprizno uživanje u filmu. Kad sam već dogurala do broja 22., zašto film ne vidjeti i u Cineplexxovom 4D formatu😉
Moram priznati, dvorana se unatoč cijeni (65 kn, op.a.) i činjenici da se radi o blockbusteru koji je već 3 i pol mjeseca na programu, popunila pristojnim brojem gledatelja. I to naravno, veseli. I daje nadu da će Maverick još koji tjedan u dog-fightove s nebeskih visina😉
Uglavnom, što reći.. Bilo mi je super, jedno od dražih gledanja unutar ovih 22.. zapravo ne znam je li uopće moguće tako nešto tvrditi s obzirom da je svaki put bio poseban gušt i radost gledanja Top Gun Mavericka na velikom platnu!!
Utorak, 13. rujan 2022.
Dvojba: otići pogledati Klasiku al Fresco i Budi uz Mene (Stand by Me) ili u kinoteci vidjeti Smiješnu Damu (Funny Lady)🤔
Nakon kraćeg razmišljanja odlučila sam se za kinoteku. Sjajni James Caan umro je ovog ljeta. I to je definitivno prevagnulo u konačnoj odluci.
Funny Lady je glazbena biografija Fanny Brice (B. Straisand) kao i priča o njezinom burnom braku sa showmanom Billyjem Roseom (J. Caan). Ili šaljivije rečeno – Funny Lady nastavak je filma Funny Girl u kojem Barbara Streisand mijenja Omara Sharifa za James Caana. Ne zamjeram😁 jer Caan je savršeno predivan!
Funny Lady redatelja Herberta Rossa nikako nije lošiji nastavak spomenute Smiješne Djevojke (William Wyler). Dapače i bolji! Vicasti, šaren, raspjevan, šarmantan.. Kemija između Barbare i Caana pršti na sve strane i nije moguće ne osjetiti njihovu strast. I da, James Caan između ostalog bio je i neodoljiv komičarski talenat. Već nedostaje💔
Srijeda, 14. rujan 2022.
Zato što su se zvijezde poklopile, uspjela sam drugi dan za redom do moje kinoteke❤
Film – presavršen‼️
Riječ je o masterpiecu njemačkog redatelja Wofganga Petersena, Das Boot (Podmornica) iz 1981. godine.
Nekoć davno iz doba mojih teenagerskih godina, gledala sam istoimenu seriju. Ne sjećam se detalja osim da je bila odlična.
Film nikada prije nisam pogledala. Do danas, i to u redateljskoj verziji, a sve zahvaljujući najdražoj kinoteci📽❤
Nije tajna, volim ratne filmove. No Das Boot je poseban. ‘Zarobio’ me i učinio svojim taocem pred velikim ekranom. Film koji je neusporediv s nekim sličnim američkim često klišeiziranim filmovima za razliku od njemačkih ratnih filmova koji gotovo uvijek nose gorku, realističnu antiratnu poruku.
Zato i ne čudi što je upravo Das Boot, žestoki epski film Wolfganga Petersena bio njegova ‘ulaznica’ u svijet velike svjetske kinematografije. Peterson je u svojoj dugoj i plodnoj karijeri imao priliku raditi s nekim od najvećih holivudskih imena, poput Clint Eastwooda, Harrisona Forda, Brad Pitta i ostalima.. Iza njega je ostala sjajna niska različitih filmskih hitova kao što su Neverending Story, Na Vatrenoj Liniji, Troja, Air Force One, Shattered (jedan od mojih najomiljenijih trilera) i još puno njih..
Međutim, Das Boot (obožavam isticati u njem. originalu) film je koji mi od srijede ‘ne da’ mira❤ Remek djelo o događajima iz Drugog Svjetskog rata koje unatoč godini prozvodnje filma (1981., op.a.) djeluje svježe, napeto, zanimljivo i vrlo emotivno, a redateljski i glumački savršeno!
Das Boot je bio veliki hit. Podjednako ga je voljela i kritika i publike. Bio je nominiran u čak 6 kategorija za Oscara, uključujući onu za najbolji film.
Atmosferičnost filma je nevjerojatna. Toliko snažna i dojmljiva da se gledatelj tijekom filma zajedno s posadom osjeća zarobljen ispod površine mora. Depresivno, mračno, klaustrofobično. Nepomični pogledi uprti u istom smijeru dok se osluškuje i najmanji šum, snažniji su i stvarniji od bilo kojeg CGI dodatka na svijetu!
Zanimljivo no autor knjige, Lothar-Günther Buchheim prema kojoj je napravljena filmska adaptacija, nije imao posebno lijepe riječi za film, nazivajući ga ‘suvremenim njemačkim propagandnim filmskim žurnalom iz Drugog svjetskog rata’! Ne znam koliko je publike pročitalo njegovu knjigu no znam da se filmska Podmornica i danas smatra jednim od najboljih filmova o Drugog svjetskom ratu ikada snimljenih!! A to i nije tako beznačajno..
S druge strane razumljiva je autorska ljubomora spram uspješnosti filma. Uostalom nije li se slična stvar dogodila i sa Isijavanjem, velikog Stanleya Kubricka zbog njegove adaptacije istoimene knjige američkog književnika Stephena Kinga inače bivšeg heroinskog ovisnika i čovjeka teške, svadljive naravi i otrovnog jezika?!
Uglavnom, Das Boot je drama o ljudskim sudbinama, a ne ideologiji. I točka.
Pietet zbog nedavne smrti Wolfganga Petersena (12. kolovoz 2022.) kinoteka je iskazala na najbolji mogući način – prikazivanjem njegove redateljske verzije od skoro 3 sata na kino platnu🙏📽❤
Hvala❤❤
Neponovljivo filmsko iskustvo!
Usput moram spomenuti da sam uz jednu gospođu bila jedina žena na projekciji. Nažalost gospođa je napustila dvoranu na polovici filma. Ja sam naravno ostala do kraja i još duže bih da je trebalo.. I evo, 5 dana poslije, ne prestaje razmišljati o filmu dok mi u mislima i dalje zvoni ona Das Boot tema..
A vezano uz naklonost prema ratnim, uvjetno rečeno ‘muškim’ filmovima, mali podsjetnik na to da je (ratni) Lovac na Jelene moj najdraži film. Stoljeća. Tisućljeća. Zauvijek❤
Četvrtak, 15. rujan 2022.
Treći dan za redom u kinu.
No danas ipak u Cineplexxu.
Razlog mislim ne trebam ni spominjati. Stane u 3 riječi – Top Gun Maverick.
23.‼️gledanje. Jednostavno ne mogu stati. Pa dok god ne ode s programa.. gledam😉
Na kraju 23. gledanja, još jedan pogled na platno..
.. i prigodna misao pokojnog Wolfgana Petersena:
~The movie theater is the one of the last places where we can still gather and experience something together. I don’t think the desire for that magic will ever go away..~
Citat koji donekle objašnjava moju ljubav prema kinu📽❤
Rip Tony Scott, rip Wolfgang Petersen, vaši filmovi ostaju zauvijek❤
Volcano Red 