RIP Olivia Newton John💔

Ne vjerujem u gatanja i slične hokus-pokus čarolije. Međutim već duže vrijeme kruži priča o velškom nogometašu Aaronu Ramseyu koji svaki put kada postigne zgoditak neka poznata osoba umre.

Ramsey’s curse ili ne – na nevjerojatnoj listi našle su se glumačke i pjevačke legende poput Whitney Houston, David Bowie, Paul Walker, Robin Williams, Roger Moore, Luke Perry..

Jučer je tako Ramsey zabio gol, a danas je preminula glumica i pjevačica Olivia Newton John..😰💔

Kultna umjetnica čiji su hitovi poharali top ljestvice od kojih se pet zadržalo na prvom mjestu, a čak njih deset na Top 10 najvećih hitova ikada. Dobitnica je i 4 Grammyja, ali će se zauvijek pamtiti po ulozi u klasiku Briljantin (Grease) iz 70.tih gdje je uz Johna Travoltu tumačila ulogu Sandre Dee..

Zbogom Sandy💔

Hopelessly Devoted to You🥺

💥Lady Gaga u nastavku Jokera💥

Danas je planetarno poznata super zvijezda, pjevačica i glumica (Zvijezda je Rođena i Dinastija Gucci, op.a.) LADY GAGA, kratkim teaserom potvrdila ulogu u Folie à Deux, novom nastavku Jokera‼️

‘Dvostruko Ludilo’ u nastavku‼️

Film je mjuzikl, a Lady Gaga je nova Jokerova Harley Quinn. Planirani izlazak Joker sequela predviđen je 04. listopada 2024.

Koliko god me nastavci zbog potencijalne promašenosti zabrinjavali ovom se iskreno radujem jer Lady GaGa i Joaquin Phoenix ne mogu pogriješiti!

Fan Art (preuzeto Twitter, korisnički račun Arielle)

Fantastična vijest🖤❤

Razaznaju se obrisi..😉 Phoenix & GaGa

https://twitter.com/ladygaga/status/1555222357882458114?t=AHcLy-vKNpZxwLADruZhjw&s=19

💣💥Ekskluzivne fotke s filmskog seta filma Ferrari, Reggio Emilia, Italija

Michael Mann, 79.godišnji američki redatelj trenutno u Italiji snima film o Enzu Ferrariju. Preciznije u gradu Reggio Emilia u blizini Modene.

Casting, fantastičan!

Adam Driver, Penelope Cruz, Christian Bale, Hugh Jackman, Naomi Rapace garancija kvalitete filma koji nosi jednostavan naziv, Ferrari!

O sadržaju filma dostupne su tek šture informacije. Poznato je da se film fokusira na samo 3 mjeseca Ferrarijevog života ljeta 1957. godine. Prema najavama film bi trebao izaći krajem 2023. godine.

Neumorni Mann osim filma Ferrari u planu ima snimanje nastavka Vrućine (The Heat), inače jednog od mojih top 10 najboljih filmova ikad!

No dok Vrućina 2 ne dostigne radnu temperaturu, uživat ću u autentičnim slikama sa seta Ferrarija koje mi je poslala moja dugogodišnja prijateljica Roberta iz Italije.

Naime njezin brat Gino živi i radi u gradu Reggio Emilia (inače i rodnom mjestu poznatog glazbenika Zucchera) gdje je Mann ovih dana postavio filmski set. I to u neposrednoj blizini restorana gdje Gino za pauze odlazi na ručak.

Tako su i nastale slike koje su našle put do mene🤩

Divno imati predivne ljude po cijelom svijetu, vjerne prijatelje koji te se uvijek sjete❤

Hvala Roberti i Ginu🙏❤

Reggio Emilia, detalj s filmskog seta Ferrari (kredit, Gino Legnani)
S filmskog seta filma o Enzu Ferrariju (kredit, Gino Legnani)
Sa filmskog seta Ferrari, Michael Manna (kredit, Gino Legnani)
Filmski Ferrari iza kulisa (kredit, Gino Legnani)
Kadrovi koji se rijetko viđaju.. (kredit, Gino Legnani)
Postavljanje seta Ferrari u punom jeku.. (kredit, Gino Legnani)
Detalj sa seta Ferrari u Reggio Emilia (kredit, Gino Legnani)

O Uhljebima, Groznicama, Muškarcima i Siročadi s filmskog platna😉📽❤

Subota, 23. srpanj 2022.

Nepovratno uništena subota. Razlog – ljetna depresija. Točno. Ima nas koji ljeti patimo od pomanjkanja volje, strasti i smisla za životom..

Standardno visoke ljetne temperature koje tjednima ne  popuštaju dodatno potpiruju moje loše raspoloženje.

Iskreno, zavidim ljudima koji uživaju u ljetu i vrućinama.

Mene i sama pomisao na ljeto te izlaganje Suncu tjelesa poslaganih kao srdele na gradele stvara alergiju.

Iz ljeta u ljeto trudim se preživjeti – ljeto..

I onda me iznenada poput nepozvanog gosta zaskoči depresija..

Summer Time Sadness vidno me dotukla. Toliko da u subotu nisam otišla na svoje ‘sretno mjesto’😔

Nedjelja, 24. srpnja 2022.

Zahvaljujući ‘few good men’ kojima je stalo do mene navečer sam ipak uspjela otići do kina.

Iz garaže me odmah dočekao natpis koji me vratio u život..

Na pravom putu😉

CINEPLEXX

Kao rukom odnešeno, trenutno sam ozdravila!

📽❤‼️

Ono što je izlaskom iz garaže krenulo, nastavilo se filmom.

‘Terapija” utvrđena.

Men, A24, Alex Garland i Jessie Buckley.

Četiri ‘tablete’ i pravac drugi red, 7ica😉 Nije recept za ljekarnu, ali je spasitelj za filmofilsku dušu!

Film – samo takav. Ako se zanemari invazivan završetak, ostaje pametan, stilski ispoliran, nadrealan, psihološki horror film.

Men (kredit, Cineplexx dvorana 7)

Garlandu ne trebaju usporedbe. Dovoljno je odličan i svoj. Ipak moram primjetiti poveznicu s još jednim, mlađim redateljem, Ari Asterom (Nasljeđeno Zlo, Midsommar, op.a.)

Predivni kolorit(i), sunčan dan i folk horror s početka filma neodoljivo podsjećaju na Astera. Završetak ide u smijeru oslobođenog duha Darrena Aronofskog ‘featuring’ David Cronenberg pri samom kraju.

Jessie Buckley je oduševila. Od svega što sam do sada od Jessie vidjela, uloga Harper Marlowe definitivno je njezina najbolja uloga!

Buckley je inače perfekcionistica koja sve što radi – odlično radi! Uloga Harper njezin je novi level up! Izvedba koja zaslužuje Oscara koliko je dobra.

Savršenstvo od glume, Jessie Buckley❤ (kredit, Cineplexx dvorana 7)

Ne mogu prestat razmišljati o iznimnoj kinematografiji obavijenoj uznenirujućim nagovještajem duševno-tijelesnog užasa..

Film definitivno gledam opet!

Ponedjeljak, 25. srpanj 2022.

Moja najbolja anti-stress terapija je povratak u kino ponedjeljkom.

A na filmskom meniju francuska komedija Uhljeb.

Vrijeme i mjesto radnje, rano poslijepodne u CineStar Jokeru. Gluho doba dana kao idealno za gledanje filma u miru i tišini.

Osim uhljeba na platnu, u dvorani sami Junior i ja.

S obzirom su ‘uhljebi naši svagdanji’ omiljenija hrvatska tema, živo me zanimalo podsjećaju li na francuske..

Uglavnom, uhljeb ili državni službenik Vincent Peltier (Jerome Commandeur) uživa blagodati posla sve do nove reforme o smanjenju birokracije.

Peltier ne želi dobrovoljno otići pa zaposlenica iz ministarstva zadužena za otkaze, premješta Peltiera s jednog besmislenog posla na drugi ne bi li konačno odustao, uzeo otpremninu i zauvijek se izgubio iz državne službe.

Međutim, uhljeb se ne predaje. Stoički izdržava svaki zadatkak sve dok na Sjevernom polu (i tamo je poslan!) ne susretne znanstvenicu Evu (Laetitia Dosch).  Potom između ostalog kreću i ljubavni problem čistokrvnog uhljeba..

Uhljeb je ne pretjerano smiješna komedija koja se donekle hrabro držala dok u priču nije ušla znanstvenica Eva. Osim što je obrazovana, Eva živi ultra modernim načinom života. Ima nekoliko djece s različitim partnerima. Naravno, različitih rasa i nekonvencionalnog ponašanja. Sa svima održava prijateljske odnosime. Jedan od očeva dane pred (novo) vjenčanje provodi u njezinoj kući. Ponašaju se prisno, goli hodaju pred djecom, ali zato uredno odvajaju otpad, brinu za očuvanje prašuma Amazone i smanjenje Co2 misije u atmosferi.. Ovo zadnje sam proizvoljno nadodala. Čisto zbog poante koja je nadam se, jasna.

Uglavnom, sve neki normalni i napredni ljudi. Preambiciozni za skromnog uhljeba..

No kako ljubav ne poznaje prepreke, uhljeb se popravi i krene odvajati plastiku i živjeti u skladu s postulatima modernog čovjeka opsjednutog klimatskim promjenama, rasnim pitanjima i nevidljivim bolestima.

Dug je put od uhljeba do aktiviste🤥 (kredit, CineStar Joker, dvorana 1)

Definitivno sam sarkastična. Mislim, što sam upravo vidjela na velikom platnu?!

I što se to pobogu događa s francuskim ‘komedijama’? Čemu ovo vodi?

Za koga su ovi angažirani filmovi napravljeni?

Tko je publika koja u ovome uživa? Strašno!

Nakon neuspjele satire Zauvijek Zajedno, radovala sam se nekom zdravo-francuskom humoru i uhljebu koji će demonstrirati trikove svog uspješnog ‘uhljebništva’..

Umjesto komedije, svjedočila sam preobraćenju državnog službenika u ljevičarskog aktivistu kojem je samo nedostajao bedž s natpisom ‘Misli na druge, Cijepi se!

Cjepi se, protiv razuma! Naravno.

Jednom rječju, užas.

U manje od tjedan dana, dva totalno promašena francuska filma.

Jeftina globalistička propaganda upakirana u film.

Žao mi novca potrošenog na karte. Jedina pozitiva u svezi love bačene na Uhljeba bila je prazna dvoranu koja naravno nije zasluga filma. Dakle, ocjena 0!

Barem sam otkrila nov način borbe protiv depresije – stupidni film koji me ‘razbudio’!

Utorak, 26. srpanj 2022.

Nakon gluposti koja se drznula nazvati filmom, konačno povratak na Bačvice i Klasiku Al Fresco..

A na ekranu Groznica Subotnje Večeri, klasik iz 1977. godine!!

Groznica Subotnje Večeri utorkom😉 (kredit, Kino Mediteran Bačvice)

Osim što film godinama nisam vidjela, Saturday Night Fever je bilo moje prvo iskustvo gledanja na velikom platnu.

I još nešto važnije – u društvu mojih predivnih prijateljica iz Osijeka, Marije i Karoline!!

Nevjerojatno kako je uspjelo neplanirano i odjednom više savršenih trenutaka spojiti na jednom mjestu! Život je čudo❤

Doista nisam mogla poželjeti bolji utorak! Neprocjenjivo.

A Bee Gees i John Travolta aka ‘ubojica’ plesnih podija bili su audio-vizualni doživjaj za pamćenje.

Travolta kao Tony Manero u ‘Groznici’ (kredit, Kino Mediteran Bačvice)

I da, ove godine Saturday Night Fever slavi 45 godina od izlaska u kina..

45 godina mlad, Saturday Night Fever❤ (kredit, Kino Mediteran Bačvice)

O filmu dugujem barem par riječi. Groznica Subotnje Večeri nije samo uspješno uhvatila disco eru nego i onaj osjećaj mladenačkog nesnalaženja kojeg nosi svako novo kulturno okruženje bilo kojeg minulog vremena.

Osim po soundtracku i ubojitom Travoltinom plesu, film je iznjedrio uspješnu dramu koju neovisno o vremenu, generacije mladih iznova ponavljaju..

Srijeda, 27. srpnja 2022.

Danas je mojoj Rodici (s velikim R) rođendan. Slavimo ga zajedno uz Elvisa. I nitko nam više ne treba🤗❤

Ovo je također jedan od onih neplaniranih, spontanih rođendana. Takvi uvijek budu najbolji❤

☕️🎬❤🎂

Još bih spomenula detalj od jučer navečer.

Naime, sinoć smo, moje osječke prijateljice❤ i ja kasnile na projekciju. No svejedno kašnjenja nije bilo. Razlog – ubačeni foršpani prije filma koje ljetno kino nikada prije nije imalo. Večeras kao da nam je htjelo dati koju minutu počeka da se na vrijeme smjestimo u stolac ispred velikog ekrana.

I to nije sve, trailer koji nam je ‘kupio’ malo vremena bio je Elvis, film kojeg je Rodica poželjela gledati za svoj rođendan!!

Svemir šalje sitnice koje obožavam iščitavati..

Ne znam je li do Zrinke (Rodice❤) ili do filma no drugo gledanje filma o Elvisu od 160 min prošlo je kao u trenu.. I sjelo savršeno, bolje od prvog puta!

Kraj smo naravno emotivno otpratile❤

I pronašle novu podudarnost.. Elvis se s 42. godine zauvijek pridružio zboru Anđela, a Rodica s jednakim brojem navršenih godina izgleda predivno i preporođeno i tako odlučno. Spremna za otvaranje nove stranice u životu.

One bolje❤

Samo za Rodicu, Elvis❤ (kredit, CineStarMallofSplit dvorana 7)

Sretan rođendan, Rodice! VOLIM TE❤

Subota, 30. srpanj 2022.

Ponovno sam se vratila mojoj obožavanoj filmskoj suboti.

Plan za danas su dva horrora. Jedan iza drugog. Ili kako bi Englezi rekli – double bill.

Horrori za subotu😉

No prije horrora, povratak Maveriku po 17.‼️put. I to na matineju u CineStaru4DX Mall of Split.

Srećom pa smo na vrijeme i prije gužve nakon treninga stigli u Mall. Razlog – mrgudno nebo i prolazna kiša koja je rastjerala kupače i turiste po Centrima.

A na balkonu Malla kao da nas je čekalo savršeno mjesto za Juniorov proteinski doručak i moju standardnu kavu!

I baš je bilo cool sa terase gledati kišu i grmljavinu.

A Mavericka sam se tako zaželjela.. Nisam ga vidjela već dugih 15 dana i strašno mi je nedostajao. I doista sam iskrena! Čisto informativno ukoliko netko ne može shvatiti čemu toliki broj gledanja😉

Subotnju večer rezervirala sam ne za ‘groznicu’ od Travolte (iako se ne bih protivila) već za 2 horrora.

Here we go again. CINEPLEXX X 2

Najprije Siroče: Prvo Ubojstvo

Čula sam dobre kritike o prvom dijelu iz 2009. kojeg nisam stigla pogledati. S obzirom je Siroče prequel originalu odlučila sam vidjeti o čemu je riječ.

Iskreno, film lišen logike, mračan i na trenutke smiješan. Najslabija karika te ujedno razlog zbog kojeg sam poželja ući u filmsko platno te iščupati iz filma je nevjerojatno loša Julia Stiles🤯😱

Oči su me boljele gledajući njezinu kriminalno lošu glumu!

Zna li ta žena glumiti?

Što je to bilo? Više strasti i smisla daju naturščici u RTLovoj seriji Krv Nije Voda!

Prestrašno nešto😟

Njezina loša gluma (ako se glumom može zvati!) ugušila je sve dobro što je Isabelle Fuhrman u filmu napravila.

Stilesova je donekle funkcionirala u teenagerskim filmovima. Međutim uvrstiti ju kao dio castinga u horroru odluka je ravna logici gašenja požara benzinom! Nula.

Unatoč kriminalno lošoj Juliji Stiles, Orphan prequel ima ipak dva odlična trenutka.

Prvi se odnosi na scenu u kojoj Esther (I. Furhman) vozi automobil, pali cigaretu, stavlja sunčane naočale i crveni ruž na usne dok s radija trešti ‘Maniac’ iz FleshDancea. Bezvremski i tako stylish!

Drugi trenutak vrijedan pažnje je plot twist. Obožavatelji originala iz 2009. vjerojatno nešto slično očekuju s obzirom na šok iz prvog dijela..

Međutim ostatak filma je poput kosti bez mesa. S tim da je i kost odavno oglodana..

Srećom pa je idući film na koji sam zbog preklapanja projekcija propustila nekoliko minuta bio Men, po drugi put.

Men, film nevjerojatne dubine i simbolike (kredit, Cineplexx dvorana 4)

Kažem srećom jer su redateljska genijalnost i vrhunska izvedba glumačkog ansambla uspjeli izbrisati loš osjećaj nakon Orphana.

Jednom siroče, zauvijek siroče.. no srećom pa sam na sirotana zaboravila odmah nakon izlaska iz dvorane.

No zato ne prestajem misliti o Alex Garlandovom filmu, Men.

I na kino dvorane. I na drage ljude, prijateljice i Rodicu❤

MUŠKARCI (MEN)

  • redatelj: ALEX GARLAND
  • uloge: JESSIE BUCKLEY, RORY KINNEAR, PAAPA ESSIEDU, GAYLE RANKIN,..
  • trajanje filma: 100 min
  • naziv originala: MEN

~WANT TO PLAY A GAME? HIDE AND SEEK? YOU HIDE. I’LL SEEK.~ SAMUEL

Mlada udovica Harper (J. BUCKLEY) nakon tragične suprugove smrti pokušava pronaći smiraj bijegom u pitoreskno selo na jugozapadu Engleske. No već prvog dana primjećuje da su neobični mještani svi odreda muškarci koji nalikuju jedan drugom..

Alex Garland, cijenjeni engleski književnik, scenarist i redatelj uspio je sebi svojstvenom ezoteričnom čarolijom posuti svijet u svom najnovijem uratku Muškarci.

Kratak naziv filma u originalu (Men, op.a.) zvuči jednostavno i nepretenciozno. No s naslovom svaka banalnost prestaje. Film gledatelja uvlači u svoj psihološki svijet terora, psihologije, simbolike, mitologije,..

Film sam pogledala dvaput. Iskreno ne mogu prestati o njemu razmišljati. Svaki detalj kojeg se sjetim vuče na dešifriranje i pronalaženje skrivenog značenja.

Zato i ne čudi velika podijeljenost publike oko Muškarca.

Ljubitelji standardnog horrora nemaju što tražiti u novom Garlandovom filmu. Nema tipičnjh klišeja ni jump scareova. Za njih je Men potencijalno razočarenje i gubitak vremena.

Međutim oni drugi koji poput mene vole grebati ispod površine i otkrivati stare slojeve prelakirane boje pronalaze razloge uživanja u filmu.

Moram priznat da sam prije prvog gledanja bila sumnjičava. Razlog kao i uvijek, mainstream mišljenja koja su film ad hoc proglasila feminističkim horrorom koji svjetlu dana i sudu publike izlaže svu toksičnost muškosti..

Neki su kraj dešifrirali kao feministički iskorak u lezbijstvo.. koliko god neobično zvučalo..

No intimno, znala sam da Garland ne može biti toliko očit i površan u svojim interpretacijama. A još manje voljan dodvoravati se aktualnom trenutku u kojem se izvrgavaju ruglu svi koji ne misle ‘napredno’.

Unatoč tome što i sam Garland ponekad zna rado ‘grintati’ zbog MoC-a (masculine of center, op.a.) onaj nepopravljivi naivac u meni previše ga cijeni da bi povjerovao u neispravnost njegovih ideja.

Zapravo sjajna stvar s ovim filmom je more kritika, recenzija i postova koji gotovo odreda misle da se radi o nečem drugom. I to poštujem. Svatko ima pravo na svoje viđenje uz napomenu da ne ispravlja onog koji vidi i osjeća drugačije.

A moje razmišljanje razvijalo se u smijeru koje su dodatno potakli novo otkriveni detalji tijekom drugog gledanja.

Sve sam naravno protumačila na svoj način😉

Dakle, Harper je mlada udovica koja je samo željela biti razvedena, slobodna žena. Kao uostalom i mnoge prije nje, ali i one koje će isto poželjeti nakon nje..

Međutim, njezin suprug James (P. Essiedu) ne želi biti ‘bivši’ jer kako sam kaže “nije ono u što se pretvorio zadnjih godinu dana”..

S obzirom Harper više nema volje, a ni želje dijeliti život s nekim koga je nekoć voljela (potenciram pojam ljubavi!) ne odustaje od ideje o napuštanju supruga.

James je taj koji očigledno ima problem prihvaćanja najavljenog kraja. Stoga poseže za ucjenom i najavljuje samoubojstvo ukoliko ga Harper napusti.

Gora emocionalna ucjena od prijetnje oduzimanjem vlastitog života ne postoji pa Harper u dirljivom vrisku za spas njegovog, ali i svojeg života (fantastična, emotivna Jessie Buckley!) ostaje pri svojoj odluci preklinjući ga na razum. Međutim situacija eskalira i James postaje nasilan. Najprije joj otima mobitel i čita poruke koje razmjenjuje s najboljom prijateljicom Riley. Po tom iznerviran Harperinom ‘neposlušnošću’, udara ju po prvi put nakon čega isposnički moli oproštaj. No povrijeđena i ponižena Harper izbacuje ga iz stana.

Figurativno, iz života..

Slijedi scena Jamesovog pada niz zgradu u kojoj u dijeliću uhvaćene sekunde jedno drugog gledaju u oči svaki sa svoje strane prozorskog stakla.

Harper iz unutrašnjosti doma, a James iza vanjskog dok se nepovratno strmoglavljuje u smrt..

Uglavnom ovo je po prilici napisano i možda nepravilnom kronološkim slijedom jer Garland priču ne razvija uobičajenim pripovjedačkim načinom.

Film otvara pozadinu priče povremenim flashevima tragičnog događaja dok Harper u bijegu i potrazi za liječenjem emocionalnih rana odlazi u prekrasno, koloritno englesko selo.

Unatoč predivnom krajoliku i smirujućoj prirodi, slike proživljenog horrora ne prestaju mučiti nesretnu Harper.

Gledatelj putem bljeskova iz prošlosti pokušava priču povezati u cjelinu. Usprkos trudu neki djelovi ostaju nepotpuni.

Tako npr. ne znamo što je uzrok prekida između Jamesa i Harper.

Što joj je James zadnjih godinu dana napravio?

Je li u pitanju bila treća osoba?

Emocionalno zlostavljanje? Alkoholizam ili kocka?

Ili možda nasilno ponašanje prozrokovano depresijama, stresom ili nekim drugim suvremenim bolestima duše i tijela?

Zašto nemaju djece?

Je li odluka o tome zajednička? Ili je u pitanju neka prepreka začeću?

Puno je toga nejasno i ostavljeno na proizvoljnom tumačenju gledatelja.

Sam Garland kazuje da je film dao 50% odgovora. Ostatak do 100% ovisi o gledatelju.

Zato sam i krenula u potragu za svojim odgovorima😉

Po meni, najjednostavniji razlog prekida poznat od kako je svijeta i vijeka je – prestanak ljubavi.

Završetak onog rajskog osjećaja pripadnosti jedno drugome.

Koliko god iščeznuće ljubavi pokušavali opravdati nekim razlozima, istina je uvijek jednostavna.

Ili ljubavi ima ili nema. Ništa između.

Ljubav se ne može sakriti uslijed straha. Strah ljubav ubija.

Ljubav nije podložna ucjenama. Ucjene ju masakriraju.

Ljubav nije moguća pod krivnjom. Krivnja ju guši.

Ljubav ne može biti na čekanju. Srce ljubavi poput pravog srca uvijek i bez iznimke živo kuca. Inače zauvijek umire.

Jamesu i Harper se dogodila smrt.

Ljubav je umrla. Makar samo kod jednog partnera, povratka u život – nema.

Slijedi prekid u kojem se svaki od (bivših) partnera mora vratiti na ‘tvorničke postavke’ u vrijema prije smaknuća ljubavi.

Netko zna i može, a netko ne.

To su Harper i James.

Prva je ona koja želi slobodu i povratak u svoj osobni izbor sreće dok je drugi on koji želi nju bez obzira na njezino neslaganje.

Umrla ljubav koju James ne prihvaća mrtvom prebražava ga u suicidalnog osvetnika.

I vodi u beskrajno očajnički čin.

Radije će umrijeti i duhovno mučiti Harper osjećajem krivice nego li poći svojim putem.

Ljubav je sve, ali pravo na uživanje ljubavi je ograničeno.

Tko to određuje?

Tko raspolaže tim pravom? Osim Stvoritelja, naravno.

Ljudi?

Sumnjam, potrošna, kvarljiva roba podložna grijehu..

A ljubav i grijeh ne idu zajedno.. Da je drugačije ne bismo kao čovječanstvo uporno padali na tisućljetnim testovima vremena.

Najbolje što možemo je pokušati se ispravljati. No to nije garancija ljubavi. Jer ljubav je ograničena poput životnog vijeka.

Kad na ovakav način krenem razmišljati, vjerojatno ću zaglaviti na religijskim, sociološkim, kulturnim, povijesnim, moralnim i ostalim aspektima života.

Međutim, LJUBAV kao najveće čudo morala sam spomenuti.

Razlog su zadnje Jamesove riječi upućene Harper.

“Što želiš od mene, James?” “Ljubav!”, odgovara mrtav čovjek.

U selu se ne pojavljuje ni jedna žena osim nekoliko muškaraca; misteriozni Zeleni Čovjek, kućevlasnik Geoffrey, Svećenik, dječak Samuel, policajac, gost, barista.

I fizički svi podsjećaju jedan na drugog.

Ali svi pokušavaju na svoj način povrijediti i obezvrijediti Harper. I dodatno joj ‘posoliti’ osjećaj grižnje savjesti.

I opet ne mislim da je riječ o jednostranom razotkrivanju jedinstvene muške krivnje. Ili popularno rečeno, svi su muškarci isti.

U vrtu postoji drvo jabuke koje prema biblijskoj simbolici označava spoznaju dobra i zla.

Harper bez pitanja uzima jabuku i zagriza.

Je li riječ o obrnutoj analogiji? Ili ipak ne s obzirom da joj Geoffrey nakon početne šale o zabrani branja jabuke bez njegove dozvole kazuje da uzme jabuka koliko joj srce želi “jer ionako same padaju sa stabla”.

Zašto Zeleni Čovjek (o njemu ću poslije) otpuhuje prema Harper paučinastu loptice maslačka?

Zašto Harper na zaslonu mobitela drži maslačkove ‘pahuljice’ željonošce?

U viktorijansko doba, maslačak se smatrao nepoželjnim korovim da bi tijekom vremena postao jedan od simbola savladavanja životnih teškoća.

Maslačak koji unatoč vizualnoj krhkosti krije snagu i ponos u borbi s nedaćama.. Zar i Harper nije svojevrsni maslačak u svom univerzumu?

Nadalje, maslačak se izgledom pojavljuje u tri oblika od kojih svaki predstavlja jedno nebesko tijelo.

Prva je faza vrijeme žutog cvijeta koji simbolizira Sunce. Potom se žuta cvijetna kruna mijenja u pahuljastu lopticu ‘željonošaca’ koji znače Mjesec.

Ako se puhne u nitima isprepletenu čaroliju maslačka, nastaju Zvijezde.

A zvijezde znaju pokazati put pravi put..

U ovom filmu koji je vizualno izuzetno lijep, osunčan, obojan životom (unatoč teškoj pozadinskoj drami) i posut treperećim zvijezdama na noćnom nebu imamo sve tri faze maslačka.

Sunce kao preduvjet života, plodno drvo jabuke okupano mjesečevim sjajom te zvijezde rasute po nebu u osvjetljavaju sigurnog puta.

Zeleni Čovjek koji uhodi Harper je metafora za Majku Prirodu koja također poput maslačka ima svoje mijene te neprestalno rađa jedno te isto ranjeno stvorenjeČovjeka. Ovo se odnosi na završni čin u filmu koji me iskreno zaprepastio jer me vizualno podsjetio na stil Cronenbergovih body horrora. Shvaćam navedenu poantu rađanja no prikaz mi je bio odviše mučan te mi je zbog grotesknosti pokvario završetak filma.

Međutim, opraštam jer kraj iščitavam na način da su svi ljudi rođenjem grešni te da neovisno spolu čine greške koja krvareća priroda (Stvoritelj!) naposljetku upija u sebe.

Kad boli čovjeka, boli i Majku..

Detalj koji me definitivno naveo na taj zaključak je pojava Riley, prijateljice od Harper na samom kraju filma u trenutku kad po prvi put vidimo njezin trudnički trbuh.

Ne mogu se oteti dojmu da je Garland time želio izjednačiti grešnost jednih i drugih.

I muškaraca i žena. I jedno i drugo bez iznimke znaju nanositi zlo. Ali i dobro. Razlika je jedino iz kuta gledanja.

Kad želimo vidjeti dobro – vidjet ćemo. No ako želimo prepoznati zlo, naći ćemo!

Zeleni Čovjek u simbolici pruža dobrotu koju bez posebnih zasluga koristimo.

U sceni uhićenja čulo se “da se nije opirao privođenju”.. Dakle, simbolika onog koji nije kriv ni zašto.. Poslije u pubu doznajemo “da je pušten jer mu nemaju što ‘prišiti”..

Priroda nije kriva, ona šutke poput Zelenog Čovjeka iz prikrajka samo promatra.. Strah koji možebitno izaziva zbog upornog ‘stalkanja’ proizlazi iz naših nečistoća i kalkulacija..

Znam da u mitologiji postoji Zeleni Čovjek ili čak Zelena Žena koji predstavljaju buđenje prirode u proljeće (a ovdje se pretpostavljam radi o tom dijelu godine..)

No željela sam na svoj način identificiram pojavnost ovog Bića bez prethodnih tumačenja.

Čovjek koji je trebalo označiti polazni strah..

No kako obično ide ono što nas iskonski plaši, ne predstavlja originalni strah.

Naziv filma MEN pojavljuje se na samom kraju, nakon što se prijateljice s olakšanjem pogledaju.

Mislim da je Garland zapravo kroz to Men mislio Men – Kind (ljudska vrsta).

Ne mogu prihvatiti tezu da je ekskluzivno mislio samo na muškarce nego općenito na ljudsku vrst.

Naravno zbog boljeg skrivanja tragova i radi kompliciranije identifikacije nazvao ga je jednostavno MEN.

Mislim da bih o filmu mogla danima. Čini mi da brojni detalji u filmu vrište za dodatnim tumačenjem. Npr Harper se preziva Marlowe, a njezino prezime kućepazitelj često spominje u (ne)namjernom miješanju kurtoaznog oslovljavanja miss ili mrs.

No Geoffrey spominje i Shakespearea.

A Christopher Marlowe bio je Shakespearov suvremenik i pjesnik koji je uvelike utjecao na Shakesoearovo kasnije stvaralaštvo.

Dakle, volim misliti da ni prezime nije slučajno uvršteno.

Isto pretpostavljam i s imenom Harper koje dijeli sa spisateljicom Harper Lee (Ubiti Pticu Rugalicu, op.a.)

E sad je li Garland odlučio spisateljičino ime posuditi zbog nekog dubljeg smisla ili je random izvučeno, ne znam..

Tumačenje iz romama da ‘šojka samo pjeva i nikome ne čini štetu..’ je možda primjenjio i na potez Harper o napuštanju Jamesa?

Zašto Harper u drugoj polovici filma nosi djevojački prljavo ružičastu haljinu koja izgledom podsjeća na romane Jane Austin?

Zašto Svećenik pita o gubitku nevinosti? Zašto ju naziva požudnom? Zbog prikazivanja njezinih ili možda prokazivanja vlastitih grijeha?

Zašto su zidovi kuće obojani u krvavo crvenu boju? Je li potenciraju rađanje ili podsjećaju na materinski zaštitničku utrobu?

Uglavnom lista alegorija vrtoglavo se penje. Pretpostavljam da ću uvidjeti još mnoge..

A da moj osvrt ne bi završio kao nepovezan tijek misli, spomenut ću fantastičnu glumu Jessie Buckley koja je nevjerojatna Harper od početka do kraja filma. Ako njezina gluma nije u rangu za Oscara onda ne znam koja jest!?

Red je spomenuti i relativno nepoznatog engleskog, kazališnog glumca Rory Kineara koji je odradio sve muške likove! Mentalno i fizički iscrpljujući posao u kojem je svakom od likova pogodio onu skriveni srž. I dominantnu boju!

Fantastičan posao!

Po svemu sudeći o Muškarcima iz Garlandovog pera, razmišljat ću još dugo.

No ono što me iskonski privuklo filmu je predivna fotografija odlično kombinirana s ponekim sakralnim tonovima, ali i anđeoskim glasom Harper koji od jeke tvore melodiju.. Na trenutke veselu, na trenutke sjetnu. A u nekom trenutku i zastrašujiću..

Atmosferičnost i ljepota kadriranja filma definitivno su Garlandov prepoznatljiv potpis.

U Muškarcima ih ima napretek. I svaki idući je sve ljepši..

I da je samo radi toga, vrijedilo je film gledati dva puta!

A24 je opet pogodio😉

Nevjerojatna Jessie u filmu Alexa Garlanda, Muškarci

MUŠKARCI

Why not🙃

DINASTIJA GUCCI (THE HOUSE OF GUCCI)

  • redatelj: RIDLEY SCOTT
  • uloge: ADAM DRIVER, LADY GAGA, AL PACINO, JARED LETO, JEREMY IRONS, SALMA HAYEK, JACK HUSTON, CAMILLE COTTIN,..
  • trajanje: 158 min
  • naziv originala: THE HOUSE OF GUCCI

~GUCCI is like a cake. You’ll have a taste and you want more. Then you’ll want the whole thing for yourself.~ MAURIZIO

Film je baziran na istinitoj priči o bogatoj i utjecajnoj toskanskoj obitelji Gucci, osnivačima istoimenog luksuznog modnog brenda.

Ovo je film u kojem radnja prati tri desetljeća glamura senzacije, ali i pohlepe, izdaje, ludila i na kraju – jednog naručenog ubojstva..

Za početak, ne pratim i ne razumijem modu – jednostavno, ne zanima me. No unatoč modnoj ‘nepismenosti’ ovo je film kojeg sam željno iščekivala.

Razlog, Ridley Scott.

Jedan od najvećih🙌📽❤

Ne znam jesu li hvalospjevi o Ridleyu potrebni s obzirom na sve što je do sada spremio u svoju bogatu redateljsku riznicu.. no u jedno sam sigurna – s navršenih 84 godine (!) Ridley Scott i dalje snima fantastične filmove! Samo u prošloj 2021. ‘izbacio’ je čak 2 filma!

I to kakva filma🙌 – Posljednji dvoboj (The Last Duel) i film o kojem trenutno pišem, Dinastija Gucci (The House of Gucci)‼️

Djelić redateljevih kapitalaca..

A opet, kritika i publika nemaju ni približno ljubavi, a još manje poštovanja prema živućoj filmskoj legedi..

Možda je umjesto dva trebao lansirati tri filma ne bi li bio primjećen onako kako zaslužuje.. Naravno, sarkastična sam. I žalosna zbog načina na koji se mlade generacije odnose prema R. Scottu. I kritičari, između ostalog.

Karijera duga gotovo pola stoljeća🙌❤ Ridley Scott

O tome koliko javno mijenje može biti toksično i kako mediji namjerno utječu na potpirivanje vatre jasno dokazuju brojni naslovi koji vrište s interneta i svih dostupnih platformi.

Tako je npr. u studenom prošle godine, neposredno nakon skidanja Posljednjeg Duela (Last Duel) s programa kina, jedan filmski portal kojeg inače pratim na Twitteru u jednoj od objava bombastično izjavio da “Ridley Scott OKRIVLJUJE milenijalce zbog slabe prolaznosti ‘Posljednjeg Duela’.”

A zapravo je Scott rekao ovo, citiram:

What it bolis down to [are] the audiences who were brought up on cell phones. The millennian [who] do not ever want to be taught anything unless you told it on the cell phone!”

I doista ne vidim ništa sporno u Scottovoj izjavi. Dapače, izvrsno izrečena misao koju i sama podržavam, pogotovo u zadnjem dijelu.

Dok postojim tvrdit ću da su mobiteli najgore moguće zlo na kojem su odgojene i na kojem će se tek odgojiti generacije novih milenijalaca. Mladi nerazvijeni mozgovi nevješti ispravnom držanju olovke u ruci, a kamo li rješavanju banalnog problema bez upotrebe aplikacija kao takvi nisu niti će ikada doseći stupanj samostalnog razmišljanja jer sve što ‘znaju’ duguju mobitelu.

Ili bolje rečeno budnom oku globalističkog ‘big brothera’ koji točno prema svojim uvjetima oblikuje vojsku budućih bezličnih copy-paste poslušnika. Četu ispirsanih, istetoviranih, obojane kose u zeleno, plavo, ljubičasto koji se radije identificiraju kao ‘zamjenice’ nego li ‘imenice’. Hordu mladih koji pod krinkom otvorenosti i prihvaćanja zapravo vrše bulliying nad neistomišljenicima jer ih je umjesto obitelji odgajao ‘liberalni mobitel’, programski zamišljen u misiji preuzmanja svih čovječjih, Bogom danih sloboda razmišljanja, shvaćanja, vjerovanja.. I ti isti, nepotpuni, ovisni i ‘sakati’ milenijalci pronalaze za shodno između ostalog ismijavati legendu filmske umjetnosti..😟

Opet sam otišla predaleko iako sam željela samo protumačit smislenost Scottove izjave nakon koje su, očekivano Twitter preplavile uvrede i ponižavajuće objave neodrasle, nekulturne dječurlije bez imena prezimena i identiteta..

Zar na takvima svijet ostaje..😢?

No vraćam se filmu koji zavrijeđuje pažnju, a ‘one’ prepuštam samima sebi. Veća kazna im ne treba.

Iako sam oduvijek bila veliki fan braće Scott pogotovo pokojnog Tonyja ova pljuvačnica ‘zamjenica’ samo me motivirala da Ridleya zavolim još više.

Uglavnom, film je s razlogom dug jer polako gradi radnju i uvodi gledatelja u svijet Guccija ‘iza kulisa’. I zbog toga svaku minutu smatram opravdanom i smislenom za priču.

Lady Gaga kao Patrizia Reggiani je savršena. Ne znam kako bih tu curu opisala: je li bolja pjevačica (a izvrsna je!) ili glumica!?

Jednostavno, kad god bi se pojavila u filmu, ‘rasparala’ bi filmsko platno.. Toliko je moćna, posebna i uz to ima onaj faktor X. Jedva čekam neki novi projekt s Gagom jer stvorena je za veliko platno❤

Ridley i GaGa na Gucci setu

Adam Driver kao Maurizio posebna je priča. Glumac kojeg odavno ‘poznajem’ no koji me tek kupio ulogom Henry McHenryja u ‘pomaknutom’ mjuziklu Leosa Caraxa, Annette.

Možda je uloga u Annette bila obarač kojim je konačno ‘ustrijeljena’ moja naklonost Driveru jer realno gledajući njegove uloge u Ratovima Zvijezda, Bračnoj Priči (Marriage Story), Gladnim Srcima (Hungry Hearts), Čovjeku koji je Ubio Don Quixota (The Man Who Killed don Quixote), Logan Lucky, nisu mogle ne ostaviti traga u mojem filmofilskom srcu..

Vjerojatno je bilo pitanje vremena i Annette kao trigerra da konačno priznam, Driver je vanredan glumac!

Isto takav bio je kao Maurizio Gucci, unuk utemeljitelja i osnivača Gucci carstva.

Ispočetka mlad, perspektivan, budući odvjetnik koji se zbog ljubavi sukobi s ocem (Jeremy Irons) odriče nasljedstva u zamjenu za ljubav žene svoga života, Patriziu (Lady Gaga). Bilo je zanimljivo pratiti Maurizia kako se postupno mijenjao pod utjecajem dominantne Patrizie, autsajderice skromnog porijekla koja zbog neobuzdane ambicije nije mogla odoljeti privlačnom šuštanju novčanica bogate obitelji Gucci.

Driver je odlično, gotovo plastično prikazao Maurizijevu nedoumicu, dvojbu, neslaganje s Patrizijinim naglim interesom za Gucci da bi poslije šutke i poslušno poput lutke na koncu učestvovao u bezobzirnoj spirali izdaje, dekadencije i osvete..

S obzirom da život piše nevjerojatne romane, a film ih vjerno prati, u zadnjem satu prikazivanja dogodio se twist dostojan nekog Shyamalanovog filma.

Maurizio nije više nije dobroćudan, naivan i zanesen već proračunat biznismen koji lako i bez osjećaja grižnje savjesti bezočnom prijevarom otprema u bijedu najbliži rod dok pritom sam besramno uživa u otetom bogatstvu.. Definitivno vrijedi vidjeti način na koji je Adam Driver uronio u (slab) i prevrtljiv karakter Maurizija i dogurao do točke u kojem pokretačica cijele otimačine, Patrizia donosi odluku o njegovom likvidiranju.

Maurizia nije moguće voljeti, ali ni mrziti. Po savjesti, najbliže rečeno – može ga se sažaljevati. O tome svjedoči trenutak za vrijeme večere s Gucci dioničarima kad Maurizio nakon što jedan od njih upita konobara o detaljima ukusnog jela na tanjuru, ruši stol i sve što je na njemu.. Trenutak u kojem uviđa svoj ultimativni pad i (pri)stizanje karme.

A da je Maurizio odnosno Driver mogao biti tako vjerno prikazan osim redatelja, zaslužna je i Patrizia tj. Lady Gaga koja je suptilno, zavodljivo ženski poput prave ljepotice što i jest, iz Drivera izvukla najbolje moguće.

Pročitala sam da su članovi obitelj Gucci veoma nezadovoljni prikazom Patrizie koja suprotno istini ipak djeluje toplo i ljudski. Zapravo najviše ih smeta što se Patriziji u filmu na neki način pokušavaju opravdati motivi zločina potencirajući ju kao žrtvu Maurizijeve manipulacije i odbacivanja..

S obzirom je film baziran na stvarnom događaju moguće su neke scenarističke i redateljske varijante jer naposljetku Ridley nije radio dokumentarac već film u kojem su isplivale fantastične gotovo teatralne uloge Gage i Drivera. I to me kao filmofila najviše i zanimalo.

Od ostalih uloga ne mogu a ne spomenuti Al Pacina (Aldo) te posebno Jareda Leta (Paolo) u ulozi oca i sina, one druge, prevarene polovice Gucci obitelji.

Pacino i Leto zapravo savršeno funkcioniraju u gotovo satiričnom prikazu odnosa u kojem je Paolo, idiot, ali “tatin idiot”.

Zapravo su obojica dotakli sukus roditeljstva i potomstva koje često ne može ispuniti očekivanja onog drugog, snažnijeg, dominantnijeg. U konkretnom slučaju Aldo (Pacino) koji unatoč prenaivnom, neuspješnom sinu, neshvaćenom kreatoru, izgubljenom nasljedniku i čovjeku bez određenog zanata, nije okrenuo leđa.

Sjećam se da sam Paola u interpretaciji Leta za prvog gledanja bezuspješno pokušavala smjestiti na pravo mjesto. Sve do drugog gledanja nakon čega je bilo jasno da je Jared napravio beskrajno smiješnog, simpatičnog i budalasto naivnog Paola. Dijete koje samo mama može voljeti. U ovoj slučaju, tata, Aldo (Al Pacino). Masku/šminku koja je Jareda dovela do neprepoznatljivosti ne treba ni spominjati. Dovoljno je vidjeti i pokušati pronaći Leta ispod nje..

Međutim koliko god je Paolo bio iskarikiran i prikazan budalastim, toliko je bilo i njegovih mudrih, quatabilnih rečenica.

Evo jedne koja se vrlo lijepo može primjeniti u svakodnevnom životu.

Never confuse sh*t with a chocolato. They may look the same but the taste ah.. very different! Trust me I know.

Uglavnom Paolo me oduševio, a kako vidim poznati britanski filmski kritičar Mark Kermode koji je u zadnjih godinu i pol imao prilično čudnih izjava (zbog kojih se filmofil poput mene mora upitati je li dostojan titule istog..) nije mogao smisliti Leta i Paula te je u više navrata ismijavao spomenutu interpretaciju. Al baš se rugao na način svojstven djeci u ‘natjecanju’ tko će više i bolje popljuvati nekog ili nešto. Žalosno jer Kermode, čovjek u svojim 60.tim iza kojeg stoje respektabilne godine rada, svoje neslaganje je trebao znati bolje artikulirati. Ako ništa drugo, barem pristojnije.

Bijedno i promašeno.

Možda mu je post Covid bolest pomutila sposobnost normalnog razmišljanja..

Tko će ga znati, njemu na dušu!

A da ne ispadne da je ‘siroti’ Kermode jedini na ‘pasja kola’ popljucao briljantnu Letovu glumu, spomenut ću i ovogodišnji Razzie (Anti – Oscari koji se dodjeljuju dan prije pravih Oscara) a koji su mu dali Zlatnu Malinu za najgoru ulogu. Mislim, od koga je i dobro je, s obzirom da su Oscari postali svojevrsna Eurovizija (natjecanje za najbolju pjesmu EU op.a.) sudeći po budalaštinama, cirkusu i popratnom freak-showu.

I da ne zaboravim, Ben Affleck je također dobio Malinu za ulogu u Posljednjem Dvoboju, također Ridleyev film, vidite neki pattern..🙄?

No natrag filmu i još jednoj pamtljivoj ulozi odvjetnika Domenica De Sole u interpretaaciji samozatajnog Johna Hustona. Osobno čini mi se da je Huston glumački odrastao u odnosu na Bekmambetovu verziju Ben Hura iz 2017. i njegovo tumačenje naslovne uloge te da je sasvim primjereno stasao u dobrog glumca. Možda je vrijeme za neku veću ulogu.

Također bilo je dobro vidjeti i francusku glumicu Camille Cottin u ulozi Maurizijeve nove ljubavi, Paole Franchi. Camille sam zadnji put vidjela uz Matt Damona u odličnoj drami Stillwater. Jako dobra i pamtljiva glumica. A ni Selma Hayek kao gatara Pina nije bila loša..

Gucci iako drama nije zaboravio na estetiku kako na vizualnu tako i audio. Dakle, soundtrack je fantastičan! Kombinira hitove iz 70.tih, 80.tih i 90.tih (uključujući naizmjenično i neke talijanske kancone za autentičan dojam) s nekim klasičnim opernim arijama. Vizuali, moda, detalji, automobili sve je u trendu opisanih desetljeća i ne može se pronaći zamjerke. Isto kao i kad je i riječ o ženskim frizurama pogotovo Patriziji koja hrabro i vjerno prati trendove tog vremena.

Gucci u predvorju kinoteke Zlatna Vrata📽❤

Priznajem da me Gucci naveo na slušanje Donne Summer, Pino Donaggio, George Michaela, Blondie, Davida Bowiea, New Order i posebno Alice, zaboravljene talijanske pjevačice i njezine Una Notte Speciale!? Ne mogu ju prestat slušati!!

Iako nisam ljubitelj ‘klasičara’ poput: “Libiamo Ne’lieti Calici” u izvedbi Pavarottija, Joan Sutherland i The London Opera Chorus & National Philharmonic kao i “Largo Al Factotum” (Royal Philcharmonic Orchestra) i “Madame Butterfly” (Academia di Santa & Tullio Serafin) potaknuli u meni neke savršene osjećaje za koje nisam ni znala da postoje.. Možda je došlo vrijeme promjene🤔

Soundtrack koji se sluša na repeat😉

I još nešto veoma važno! Film sam pogledala ukupno 7. puta u kinu‼️

Zadnji put prije nekih 20tak dana, uoči zatvaranja kinoteke Zlatna Vrata preko ljeta.

I sedmi doživljaj Guccija bio je savršen poput prvog pogotovo što je između dva zadnja gledanja prošlo više od 5 mjeseci! I filmski Gucci je klasika koja ne stari!

Gucci x 7‼️ Kad bi barem Ridley znao🥺..

I da ne zaboravim, fake talijanski naglasak zvučao je toliko cool, na trenutke i satirično što nikako ne smatram manjkavošću već šarmom filma!

DINASTIJA GUCCI

Why Not🙃

Srpanj u kinu📽❤

Nedjelja, 26. lipnja 2022.

Mavericka sam preskočila u subotu zato je uslijedio ‘popravni’ u Nedjelju🤭

Zašto? Zato što bez njega filmski vikend nije kompletan😉

Ni ja tebe, Mav! Oprosti za subotu😉 (kredit, Cineplexx dvorana 2)

Uglavnom, Maverick 11. gledanje‼️

Utorak, 28. lipanj 2022.

Pružila mi se prilika konačno vidjeti velikog Fellinija na velikom platnu. A gdje drugdje nego u dragoj kinoteci Zlatna Vrata❤

Moja Kinoteka❤ s najljepšim plakatima na svijetu‼️

No prije francuskog dokumentarca o Felliniju pod nazivom Ja sam Veliki Lažov, pogledala sam Priču o Mojoj Ženi (The Story of My Wife) cijenjene mađarske redateljice Ildyko Enyedi. Film je uvršten u program canneskog filmskog festivala, a ujedno je adaptacija romana mađarskog pisca Milana Füsta, Priča o Mojoj Ženi: Prisjećanja Kapetana Störra.

Glasna šaputanja o ‘nevjeri’ u povijesnoj drama The Story of my Wife

Moram priznati da me radovalo što ću gledati Priču tim više što glavnu žensku ulogu tumači fantastična francuska glumica Lea Seydoux koja je s tek navršenih 37 godina života već surađivala s velikim redateljima kao što su R. Scott, Q. Tarantino, W. Anderson, Y. Lanthimos, X. Dolan, D. Cronenberg. U pripremi su i novi projekti s D. Villeneuve, A. Divan i B. Bonello. Cura je doista prezaposlena.

Također nije na odmet spomenuti da je Lea Seydoux u 2021. glumila u 4 filma koja su bila na službenom programu canneskog festivala (French Disspache, France, Deception, Story of my Wife) dok je Crime of the Future, body horror proslavljenog Davida Cronenberga ušao u selekciju za Cannes 2022. Kažu da je publika masovno napuštala projekciju.. Ne znam što je ta ista publika očekivala od Cronenberga? Romantičnu komediju ili šarene unicorne..😒

Uglavnom kad sam kod napuštanja projekcije moram se pohvalit da u svom filmofilskom životu nikad prije nisam otišla s projekcije prije završetka filma.. sve do Priče o mojoj Ženi. Točno. Napustila sam projekciju filma u 100.toj minuti (od ukupno 169 min trajanja filma).

Doista nemam problem gledanja dugih filmova. Dapače, volim maratonce no ova Priča me umorila. Toliko da sam zaključila da mi je pametnije tih završnih sat i nešto minuta filma provest šetajući po užarenoj splitskoj Rivi nego li pratit negledljivo prenemaganje ukletog brodskog kapetana Storra u izvedbi nizozemca Gijs Nabera. Koliko god volim filmove i kino, nisam izdržala.. Jednostavno, negledljivo, bez smisla, dosadno, rastegnuto do točke pucanja gledateljevog strpljenja i zainteresiranosti.

Ni Lea koja je uistinu vrsna glumica nije uspjela spasiti ni brod, ni kapetana, a ni film od potonuća. A doista sam se trudila pronaći smisao u besmislenom filmu koji me iskreno ispočetka zaintrigirao sve dok se nije pretvorio u šizofrenu igru mačke i miša (u kojoj niste sigurni tko je tko) gdje potencijalna nevjera traži kaznu?! Znam da je nespojivo no podsjeća na Minority Report u kojem se mogući počinitelji razbojstva prije počinjenja nedjela, preventivno uhićuju..

Međutim u SF poput spomenutog ideja zvuči uvjerljivo za razliku od ove Priče koja propušta vodu na sve strane..

A imalo je potencijala jer film je krenuo obećavajuće – morski vuk, kapetan Jakob Storr (G. Naber) ispija piće i kladi sa suradnikom da će oženiti prvu ženu koja uđe kroz vrata kafea.. Srećom pa izbor slučajne gošće padne na zanosnu Lizzy (L. Seydoux) koja osim predivne vanjštine krije brojne ženske tajne.. Zaljubljeni kapetan ne može odoljeti čaroliji prevrtljive, neiskrene Lizzy i gledatelj jednostavno prirodno staje na njegovu stranu sve dok taj isti smeteni, zaneseni muškarac ne započne neku svoju igru.. U tom trenutku vjerodostojnost Priča za mene pada u wc školjku dok kreće tortura gledanja koju sam riješila nepopularnim napuštanjem projekcije.

Uglavnom, smisao priče potrošen je brzinom izgaranja novogodišnje prskalice dok je agonija (možebitne) bračne nevjere prikazana u trajanju jednog eona.. Prikladniji izraz od ‘smorilo me‘ ne pronalazim. Bezrazložno predugačka wanna be romantična melodrama o paranoji, zavođenju, ‘ljubakanju sa strane’ koju je bolje zaobići nego li pratiti ispred velikog platna. Ili pokušati razumjeti. Ako bi o nekim dobrim stranama ove dosadne Priče onda bi zasluge zasigurno išle na račun Leine prirodne senzualnosti i pronicljivom oku kamere. Sve drugo je naporno i nepotrebno. I eto, na kraju ne znam kako je završilo s glavnim likovima. Toliko da me uopće nije bilo briga.

Bijeg s projekcije završio je smislenim odlaskom na sladoled😋🍦

Nakon fijaska sa Ženom i njezinom Pričom usljedio je nakon kraće pauze dokumentarac o Felliniju koji zaviruje u kreativne faze i procese stvaranja velikana talijanske i svjetske kinematografije uz svjedočanstva nekih od glumaca s kojima je radio (Donald Suthland, Roberto Benigni, Terrence Stamp, Giuseppe Rotunno, op.a.)

Fellini u 📽❤ (kredit, kinoteka Zlatna Vrata)

Odmah ću reći da je fil./dokumentarac temeljen na posljednjim Fellinijevim ispovijestima kojeg bih tako rado odmah po završetku opet pogledala. Zašto? Zato jer je pun mudrosti, neskrivene i ne prijetvorne genijalnosti te iskrenosti koja unatoč nazivu (Ja sam Lažljivac) suštinski progovara o nastanku nekih esencijalnih djela filmske baštine. Vjerujte mi, s takvom bih strašću zapisivala brojne Fellinijeve misli, zapažanja, poetične usporedbe da mi nije bilo žao odlijepiti pogled s platna i njegovog lika i potencijalno propustiti iduću misao.

Lažov ili ne😉 (kredit, kinoteka Zlatna Vrata)

Puppets are happy to be puppets if the puppeteer is a great puppeteer!

Dokumentarac je psihološko istraživanje te ‘iza kulisno’ seciranje Fellinijeve redateljske izvrsnosti dok nas kanadski redatelj Damian Pettigrew koji stoji iza dokumentarca o Felliniju vodi kroz majstorski tečaj kinematografske estetike. I Fellini koji kazuje da samo prvih 15 dana snimanja filma režira. Nakon toga film preuzima ulogu redatelja.. Zamislite samo tu misao, tvrdnju i skromnost jednog genijalca.. Sam dokumentarac je maestralno napravljen počevši od uvoda i sjetne glazbe pa do samog kraja koji dijele istu scenu. Dokumentarac koji fascinira ispred i iza kamere.

Fellini koji je većinom prikazan u krupnom kadru učinio mi se doslovno blizak pa sam tijekom projekcije upijala sve detalje i njegove geste i osjećala kao da se talijanski filmski maestro obraća samo meni. Vjerojatno je to osjetio i jedan prilično nemiran gospodin iz mog reda koji je očito dosađujući se i ne libeći u nekoliko navrata glasno razgovarao na mobitel. Srećom pa je uskoro napustio projekciju. Hvala Felliniju😉

Ili kako bi rekao veliki Federico – Sretan cinizam kreativnih umova❤

Srijeda, 29. lipnja 2022.

I opet kinoteka i Fellinijev posljednji film Mjesečev Glas (La Voce Della Luna). Film je inspiriran romanom Il poema dei Lunatici, Ermanna Cavazzonija.

Ivo iz bunara, Ivo u bunar (detalj iz Mjesečevog Glasa; kredit, kinoteka Zlatna Vrata)

Smetenog sanjara, mladog Ivu savršeno je istumačio Roberto Benigni te ga uklopio u ovu paradu fantastičnih i kaotičnih događaja koji unatoč tome što su Fellinijevo konačno djelo s početka 90.tih podsjećaju na njegove brojne fantazije iz prošlosti.

Roberto❤ filmska institucija. Točka. (kredit, kinoteka Zlatna Vrata)

Iako je Mjesečev Glas Fellinijev posljednji film, od iznimne je važnosti, čemu u prilog idu završne scene koje savršeno simuliraju kaos kojeg danas živimo.

Madonnin lik na motociklu (detelj iz Mjesečevog Glasa; kredit, kinoteka Zlatna Vrata)

Fellini je osim filmskog izričaja savršeno utjecao i na modu tog doba isto kao što je uzrokovao i nadrealni kulturološki udar uvrštavanjem Michael Jacksonove pjesmu The Way you Make me Feel. Nevjerojatno no Felliniju inače sklono američko tržište nikad nije otkupilo ovaj film. Ali to naravno nikako ne utječe na njegovu genijalnost koja se jasno može očitati i 29 godina nakon njegove smrti.

“You see? Nothing is imposssible. There is always the right time for everything: just wait. Even the Moon when it is full and ripe, can fall into your arms!”

Fellini

Srijeda, 06. srpanj 2022.

Jedan filmski vikend je preskočen zbog ljetne viroze. Srećom pa sam u srijedu nastavila dobro poznatim putem Mavericka😉 i 12‼️gledanju.

Hvala Mav! 12 komada za 12.to gledanje😁 (kredit, Cineplexx dvorana 1)

Petak, 08. srpanj 2022.

Gucci ispred kinoteke..

Povratak u kinoteku i povratak na Gucci House gledanje 6. put!

.. i Gucci u kinoteci❤

Subota, 09. srpanj 2022.

Jedva sam dočekala filmsku subotu jer sam prošlu izgubila. I odmah naravno po prijeko potrebnu dozu Mavericka u Cineplexx. 13‼️ put😉

Sretno 13.to polijetanje s Tom Cruiseom🛫📽❤

S obzirom da se kinoteka Zlatna Vrata na moju veliku žalost ključaju do početka rujna😮‍💨 za privremeni oproštaj usljedili su Dobri Momci (The Good Fellas) koji su ujedno bili in memoriam neprežaljenom Ray Liotti zbog njegove iznenadne i prerane smrti.

Ray Liotta💔 (Dobri Momci; kredit, kinoteka Zlatna Vrata)

O Dobrim Momcima ne treba puno. Ne samo zato što su toliko dobri već i zato što se radi o obveznoj filmskoj lektiri svakog ozbiljnijeg filmofila u režiji legendarnog Martina Scorsesija.

Kad vidim ovo na platnu.. Scorsese❤

Dobri stari gangsterski film koji nikad neće dovoljno ostariti. I u kojem unatoč naslovu ne možete naići na dobrog dečka😁

🥺 oproštaj do jeseni.. kinoteka❤

Utorak, 12. srpanj 2022.

Moj prvi ovogodišnji Klasika al fresco na Bačvicama, a na repertoaru Bounty iz 1984., redatelja Rogera Donaldsona. Ukoliko me pamćenje ne vara radi se o trećoj, finalnoj verziji pobune na Bountyju. Naravno riječ je o trima najuspješnijim varijantama Pobune.

Tako je dobro vidjeti te opet.. Kino Mediteran🌊💙 Bačvice

Prva se dogodila pradavne 1935. godine s Clark Gableom u glavnoj ulozi dok je iduća usljedila 1962. godine kada je Fletcher Christiana reprizirao slavni Marlon Brando.

Treću varijanta Bountyja maestralno su iznijeli dvojica velikana svjetske kinematografije sir Anthony Hopkins kao kapetan Bligh i Mel Gibson, naravno u ulozi Fletchera.

Moram priznati da ni jednu verziju do današnje projekcije nisam vidjela iako mi je povijest slučaja Pobune otprije poznata.

Unatoč tome, znala sam da film koji ima tandem Hopkins/Gibson ne može pogriješiti.

Još jedna Pobuna na Bountyju❤‼️ (kredit, kino Mediteran Bačvice)

Tako je i bilo.

Film me oduševio, a sir Anthony i Mel opet dokazali da gluma nije njihov slučajni izbor. Bonus je naravno bilo vidjeti ih u njihovim mladim godinama no činjenica koja se tijekim desetljeća nije promijenila je njihova maestralna gluma. Neki ljudi su jednostavno stvoreni za veliko platno. Ova dvojica samo potvrđuju istinitost tvrdnje.

S obzirom da one dvije uspješne Pubune nikad prije nisam vidjela bila je nemoguća usporedba s Donaldsonovom verzijom Bountyja. No to mi nije smetalo jer sam u filmu uživala od početka do kraja. Mnogi su kritičari verziju iz 1984. proglasili najrealističnijom uz razliku prikaza prijateljstva kapetana Bligha i Fletchera Christiana koji su prije odlučujuće plovidbe bili veliki obiteljski prijatelji. S te strane bilo je zanimljivo pratiti kako se njihov odnos mijenjao tijekom plovidbe što je konačno dovelo do točke pucanja prijateljstva i eskalaciju u neviđeno neprijateljstvo, poslije i pobunu. Ako promatramo s neke povijesne strane, kapetana Bligha ne možemo smatrati krajnjim negativcem. Istina, čovjek se pokazao okrutnim tiraninom međutim prema nekim dostupnim podatcima nije bio puno drugačiji od ostalih kapetana tadašnje kraljevske mornarice. I tu se sir Hopkins dokazao odradivši posao koji je zaslužio Oscara u slojevitom prikazu lika i djela kapetana Bligha. Isto kao i poručnika Fletchera u interpretaciji mlađahnog Gibsona. Naravno bez Hopkinska i Gibsona toliku nijansiranost lika i djela glavnih likova ne bi bilo moguće uočiti. Također moram spomenuti i veoma mladog Liama Neesona i Jeremy Ironsa koji su bili sasvim uvjerljivi u svojim ulogama.

Uglavnom, film za preporuku i listu ‘must watch’.

Srijeda, 13. srpanj 2022.

Evo me opet u srijedu na North Islandu i novom gledanju Mavericka, 14‼️ put😉

Jakna se navlači 14. put😉 (kredit, Cineplexx dvorana 2)

Četvrtak, 14. srpanj 2022.

Predah između dvije smjene iskoristila sam za.. Mavericka, 15. put‼️

Nije 55.ti, ali je zato 15.ti put, Maverick❤‼️ (kredit, Cineplexx dvorana 2)

Uglavnom, izjednačila sam broj gledanja mog dosada najviše puta u kinu pogledanog filma Jokera s Top Gun Maverickom.

Jednostavno, moralo se dogoditi🤗

Subota, 16. srpanj 2022.

Filmska subota i kino rekord😉Maverick i 16‼️ gledanje❤

I ovo se moralo dogoditi, ali ne zbog hvatanja ili probijanja osobnog rekorda nego zato što je film savršen. I što me svaki put digne iz neke potištenosti, depresije, vrati u neka sretnija vremena, potakne radost i rijeku sretnih hormona..

Moj Maverick, 16. put

Imam ga‼️ 16 x 🎬
Thor – eksplozija boja😄 (kredit, Cineplexx dvorana 3)

Navečer sam pogledala najnoviju marvelovsku uzdanicu Thor: Ljubav i Grom u režiji otkačenog Taike Waititi. Ono što sam očekivala to sam većinom i dobila. Dva sata rasterećene zabave uz neke doista lijepe vizuale koji vjerno oslikavaju moć pojedinca u filmu kao i crno-bijele kontraste koji su ‘izbrisali’ boju s ekrana ne bi li dodatno unijeli dramatiku u film koji je zapravo komedija. I to mi je najbolje od svega. Puno dijaloga koji su me od srca nasmijali. Uostalom, od Marvela sam odavno prestala očekivati “nešto” više, prihvatila sam njegovu potrošnost robe koja isključivo služi zabavi. Ako želim pogledat nešto umno onda ću se odlučit za ozbiljnog redatelja i neki festivalski film. Zapravo zabavlja me vidjeti kako se marvelovska armija obožavatelja pjeni nad sirotim Waitijem kojeg su prije 5 godina dizali u nebesa nakon njegovog prvog Thora.

Waititi osim što ima smisla za humor ima dobar ukus i u glazbi, Guns N’ Roses😉 (kredit, Cineplexx dvorana 3)

Ovaj Thor nije ništa lošiji, logični je nastavak prethodnika. Whole lotta fun i to je to! No povijest se (uvijek) ponavlja. Barem što se tiče mainstream mase jer što oni odluče zamrziti to će i postat omraženo! Razlog više da stanem u obranu filma koji btw ima i fantastičnu Natalie Portman. A to nije mala stvar😉 Istina pojavljuje se i Russell Crowe kao očito feminizirani Zeus no iz poštovanja prema njegovim ranijim ulogama, dalje neću komentirati..

Srijeda, 20. srpanj 2022.

Suprotno očekivanjima, nisam pogledala Mavericka nego francusku komediju pod nazivom Zauvijek Zajedno (En Meme Temps).

Ili bolje prevedeno – kad se aktivisti odluče snimiti film.. (kredit, Cineplexx dvorana 7)

Iako je premisla zvučala više nego zanimljivo netko je negdje naglo okrenuo upravljačem i film stropštao u provaliju.

Dakle, riječ je o gradonačelniku ekstremnom desničaru i žestokom lijevičaru ekologu koji su igrom slučaja i ljepilu za ljepljenje svemirskih kapsula te osvetom radikalne i veoma ljutite aktivistice ostali međusobno zalijepljeni jedan za drugog i to hmmm.. vrlo delikatnim dijelovima tijela🤭 Incident se dogodilo baš tijekom posjeta baru koji ‘sa strane‘ pruža i ‘onu‘ vrstu zabave😉

Da je film kojim slučajem ostao u sferi komedije u kojoj se pokušavaju pomiriti dvije nepomirljive političke opcije onda bih čak mogla reći – misija uspješno obavljena.

Međutim po mojoj procjeni mission has failed jer od potencijalne komedije film se pretvorio u političku satiru koja na kraju javno obznanjuju čiju stranu drži. Promašeno i nekorektno (bez obzira o čijoj se strani radilo!)

Film zapravo podsjeća na plaćeni (politički) oglas koji je zanimljiv samo onima za koje nije namijenjen🧐

Dragi redatelju, scenaristu i ostali – drugi put upotrijebite bolje ljepilo koje bi čvršće držalo besmislenost na okupu.

Šteta zbog loše ‘potrošene’ dvojice glavnih glumaca (Vincent Macaigne i Jonathan Cohen) jer se radi o dvojici trenutno najboljih francuskih komičara.

No dobro, francuske filmove volim i čekam neki bolji. I primjereniji😃

U međuvremenu, uživam u pogledu😉⬇️📽❤

❤🎬🎬🎬🎬🎬❤

Kino-filmovi u lipnju📽❤

Evo još jedan zakašnjeli uvid u filmove iz lipnja:)

No prije jedan pogled na..

Ponedjeljak, 30. svibanj 2022.

.. i Dan Državnosti koji je neplanski završio u Cineplexxu.

Moram li napomenuti da je na filmskom meniju opet bio Top Gun Maverick😉 3.‼️ put.

Naravno da ne jer kao što sam još u Zagrebu odlučila, film ću gledati i u Splitu. Koliko puta, tek će se vidjeti😉

A splitsko gledanje sjelo je savršeno poput zagrebačkog. S tim da je Cineplexx prije filma pustio kratko obraćanje Toma Cruza publici..

Tom Cruise prije filma u Cineplexxu, 3.‼️(kredit, Cineplexx dvorana 2)

Čak ni London nije imao priliku vidjeti uvodni pozdrav. Koliko sam upućena samo američka kina. I Cineplexx😊

Tim više dodatni bonus za istinske fanove😊

Subota, 03. lipanj 2022.

Priznajem. Moj lipanj je po svemu sudeći obojan u Top Gun Maverick bojama🤭

Subota, matineja, Cineplexx i Maverick. Četvrto gledanje‼️ Ne može bolje😉

I opet.. Maverick✈️❤ 4‼️ (kredit, Cineplexx dvorana 2)

U Cineplexxu sam se zadržala i zbog popodnevnog filma pod nazivom ZLOČIN U HOOLYWOODU (Last Looks).

Zločin, al samo na filmskom platnu😉 (kredit, Cineplexx dvorana 4)

Film je interesantan ponajviše zbog dva filmska pojavljivanja – Charlie Hunnama i Mel Gibsona.

Prvog sam zavoljela zahvaljujući Guy Ritchijevom Kralju Arthuru, a drugog, otkad znam za sebe😁

A tog drugog ne treba posebno predstavljati osim da je po ‘ko zna koji put briljirao u svim izmiješanim žanrovima🙌

A za to je ovaj film bio najbolji test.

Kombinacija akcije, crne komedije s primjesama parodije dok Mel lagano poput barke u suton plovi, lomeći pramcom sve moguće žanrove.

Priča prati bivšeg LAPD detektiva, Charlie Walda (C. Hunnam) koji se nakon nečasnog otpusta iz policije povlači u osamljenički život duboko skriven u šumi.

Waldov život je pojednostavljen na posjed tek 100 predmeta u vlasništvu. Međutim njegovu savršenu osamljeničku rutinu naprasno prekida poziv iz Hollywood radi istrage jednog misterioznog ubojstva supruge poznatog televizijskog glumca, Alastair Pincha (M. Gibson)..

Iako sve ukazuje da je ćudljiva zvijezda Pinch počinitelj ubojstva, precizno oko bivšeg detektiva Walda uočava neke druge, nepoznate detalje..

Film je zabava na tragu žanrovski srodnih Nož u Leđa (Knives Out) i Vukodlak Među Nama (Werewolves Within). A bradati Charlie Hunnam je gotovo neprepoznatljiv kao osamljeni pustinjak.

Cijeli film doima se poput light inačice Guy Ritchijeve Gospode (The Gentleman) što nikako ne može biti loša preporuka. A prisutstvo Hunnama vjerojatno pojačava feeling zbog kojeg film i stilski podsjeća na Guy Ritchiea.

Uglavnom, Last Looks je zabavna old school misterija s britkim i oštrim dijalozima u kojoj glavni, ali i sporedni likovi imaju važnu ulogu u priči.

Treći kasnovečernji film bio je Top Gun Maverick u 4DX formatu😉 Dakle, druga subota zaredom s dva Top Gun Mavericka, ukupno 5.‼️ gledanje. Eto, toliko je dobar😊

Maverick pozdravlja 5.‼️ gledanje😉 (kredit, CineStar 4DX MallofSplit)

Međutim koliko je Top Gun Maverick dobar toliko je poražavajuće loša CineStar usluga.

Naime od rođendana čuvam 4 bona od po 100 kn koja nikako nisam uspjela prenijeti na jednu od dvije CineStar kartice koje posjedujem.

Uglavnom, osim što je CineStar prvi koji je prije godinu dana podignuo cijene karata na bezobrazno visoke cifre, uveo je i nadoplatu od min 300 kn (s dosadašnjih 200 kn) za dobivanje tek jedne (bijedne) besplatne karte.

Međutim ova zadnja avantura s darovnim karticama je kap koja je prelila čašu mog strpljenja.

Prošle su godine bez problema rođendanski gift u istom iznosu bez ikakve drame transferirali na karticu uz automatski polog jedne gratis karte.

Ove godine izvozali su me od Splita do Zagreba i opet natrag do Splita dok sam bezuspješno pokušavala iskoristiti kune sa kartica koje su legalno kupljene kao poklon u njihovom CineStaru.

Na kraju sam se doslovno zabrinula da ce svih 400 kn netragom nestati jer gdje god sam na desku CineStara pokazala gift kartice, nastupio bi problem.

Srećom pa sam ih se konačno riješila u zamjenu za overpriced 4D ulaznice.

I da zaključim ovu storiju sa CineStar poklon karticama – nikad više!

Naposljetku ispada da CineStar novce kojima su uredno plaćene kartice stavlja u rang besplatnih bonova izrezanih iz dnevnog tiska! Nečuveno! I to samo zato da vam ne bi dali jednu pišljivu kartu gratis i da ne sakupite koji bod više! Ma sramota i nikad više!

Niti ću ih ikada kome kupiti CineStar kartice na poklon, a svakako ću moje prijateljice koje me već dvije godine daruju CineStar gift karticama zamoliti da za neki od budućih rođendana novce uplate u Cineplexx.

Nedjelja, 05. lipanj 2022.

Uskladiti projekcije postao je preizazovan zadatak osobito od vremena Corone. Zato sam produžila u nedjelju na jedno gledanje domaćeg filma. Jer kao što se zna, uvijek dajem šansu našim ‘domaćicama’.

Domaći film zanimljivog naslova🤭 (kredit, Cineplexx dvorana 3)

Uglavnom film DIVLJACI demantirali su onu uvriježenu kako Hrvati ne znaju napraviti zanimljiv film. E pa napravili su. Točnije napravio je Dario Lonjak u svom debitantskom pokušaju uz scenarističku potporu Ive Balenovića i Velimira Grgića.

Priča prati trojicu prijatelja Zolju (Alen Liverić), Malog (Borko Perić) i Jasmina (Branko Janković) u ljeto 2018. pred sam početak Svjetskog nogometnog prvenstva. Spomenuti trojac odlučuje opljačkati benzinsku stanicu ne bi li namaknuo novac za putovanje na Prvenstvo u Rusiju. Međutim planove im pomuti policija pred kojom bježeći prijeđu granicu sa BiH i završe u terorističkom kampu. Nakon bijega od policije slijedi novo spašavanje glave.. Naravno uz puno smijeha i crnog humora.

Dalek je put do Rusije.. (kredit, Cineplexx dvorana 3)

Poznato je da Hrvati obožavaju nogomet. Pa sukladno tvrdnji, film bi mogao biti privlačna mamilica za odlazak u kino. Čak i onima koji su zadnji put posjetili kino u osnovnoj školi dok je Vlak u Snijegu bio blockbuster godine..

Vjerujem da će manjak stadionskih kadrova koje pretpostavljam na prvu očekuje velika većina posjetitelja biti dobro nadomještena suludom avanturom gore spomenutih pljačkaša benzinske stanice.

Naravno, nama vrlo drag i blizak bosanski humor začinit će ovu ludu crno humornu komediju u dobitnom omjeru.

Petak, 10. lipanj 2022.

U petak s posla ravno u Cineplexxovu kuhinju i francuski film KUHINJSKA BRIGADA. Iako naslov vuče na filmsko-gastronomsko uživanje u francuskim delicijama, film je ipak malo više od kuhače i pregače..

Uvodni kadrovi u Kuhinjsku Brigadu (kredit, Cineplexx dvorana 1)

Dakle, kulinarski nadarena Cathy (Audrey Lamy), žena britkog stava i zlatnih ruku, od malih nogu sanjari o vlastitom restoranu. Nakon što se zbog neslaganja u poslu raziđe s bivšom poslodavkom, svjetski priznataom chef-icom, Cathy prihvaća ponudu o vođenju jednog restorana. Zapravo menze za mlade migrante. Nakon početnog šoka i nesnalaženja, Cathy postupno otkriva životne sudbine i priče mladih za koje kuha. Uskoro kuhinjski radni stol postaje i poligon i mjesto zbložavanja do jučer nespojivih svjetova.

Najprije želim reći da me strašno zamaraju sveprisutni master-chef natjecanja, reality i ostale drame u svezi (ipak) običnog kuhanje. Ovaj film bih vjerojatno preskočila da nije bila riječ o francuskom. U mom slučaju, takvi se ne preskaču😉

Međutim ovo je jedan sasvim drugi film koji je kulinarstvo ambiciozno iskoristio za priču o empatiji prema bližnjemu. Bez obzira odakle dolazi i kamo namjerava otići..

Brigada je uistinu feel-good movie koji vraća vjeru u ljude i dobro u njima. I ono najvažnije spremnost malog pojedinca na akciju kojom može mijenjati svijet.

Unatoč nekim pretjerano romantiziranim i uljepšanim prikazima, film je doista vrijedan gledanja. I podsjetnik da opraštajući i prihvaćajući sebe postajemo bolji i prema drugima.

Subota, 11. lipanj 2022.

Jedva sam dočekala subotu. Razlog – matineja i Top Gun Maverick, 6.‼️gledanje😉

U snažnom zagrljaju 6.‼️ gledanja😉 (kredit, Cineplexx dvorana 1)

Nakon mog Mavericka na red je došla KinoTeka Zlatna Vrata i jedan animirani film o kultnim SIMPSONOVIMA iz 2007.

Simpsoni u svom filmu (kredit kinoteka Zlatna Vrata)

I poseban kuriozitet – prvi put sama u publici kinoteke u društvu Simpsona s velikog platna. Koje također gledam prvi put!

Drugi film u kinoteci bio je OSOBNA STVAR (Una Questione Privata) iz 2017.

Talijani ovog puta nisu oduševili.. (kredit, kinoteka Zlatna Vrata)

U središtu priče je mladi partizan rastrgan između pripadnosti pokretu otpora i opsesije mladom djevojkom u vrijeme Drugog Svjetskog Rata.

Iskreno, film od kojeg sam očekivala više i bolje😏

Nikako nisam mogla pogoditi što su redatelji, braća Taviani željeli prikazati – romantičnu ljubavnu dramu ili ratni film😒

Sve je bilo nekako napola, manjkavo i traljavo odrađeno.

Ambicizno zamišljeno, ali bez idejno izvedeno.

Čak ni šarm Luce Marinellija nije uspio film spasiti od zaborava.

Ali je zato kasnovečernje gledanje Mavericka u Jokeru, drugo subotnje, a sedmo‼️ ukupno opet dokazalo da je filmski klasik rođen.

Dark Star uzlijeće 7.‼️put😉 (kredit, CineStar Joker dvorana 1)

Petak, 17. lipanj 2022.

Petak večer kao stvorena za JURSKI SVIJET: CARSTVO (Jurrasic World Dominion).

I brzo potezna presuda – sasvim nepotreban nastavak sve čudnije franšize koja unatoč udaranju po nostalgiji ne izgleda ništa bolje.

Saga o dinosaurima koja se odavno razvodnjela..

Spor i zamoran nastavak prekrcan dijalozima koji ne vode nikamo. Idealano gledati u slučaju insomnije, spavanje zagarantirano🥱 Probudite me kad zamorna blebetanja zamijene dinosaurima!

Nije pomoglo ni filmsko ‘uskrsnuće’ Laure Dern i Sam Neilla. Sve je nekako nabrzinu i scenaristički sklepano da ne vidim nikakav valjan razlog za 7. nastavak.. Na kraju nema kreditnih scena. Ne zamarajte se čekanjem😉

Ništa od kreditnih scena na kraju (kredit, Cineplexx dvorana 5)

Subota, 18. lipanj 2022. god.

Rani start uz naravno, Top Gun Maverick u CineStaru Mall of Split. Osmo‼️u ukupnom broju gledanja.

U hvatanju 8.‼️gledanja (kredit, CineStarMall of Split dvorana 3)

Popodne je bilo rezervirano za dva filma u Karamanu.

No prije Karamana, (pre)skupi treat u CineBaru.. No dobro, nisam odavno bila😉

Cijena kave – boli glava.. no barem solidna doza pop-corna (za CineStar) nevjerojatnih 10 kn

Prvi je bio za Pixarov animirani SVJETLOSNI (Lightyear), spin-off serijala Priče o Igračkama (Toy Story) koji osim što je poslužio kao priča o porijeklu lika Buzza Svjetlosnog, odslužio je i svoju woke ulogu😟

Buzz zatočen u raljama milenijske (ne)korektnosti (kredit, Karaman, parter)

Uglavnom na perfidan način preko omiljenog Buzza pokušana je gruba manipulacija nad najranjivijima, malom djecom.

Srećom pa su roditelji kaznili ovu gnjusnu političku propagandu nedovođenjem najmlađih u kina. Dakle, prvi put svjedočila sam užasu jednog animiranog french poljupca između dvije žene.

Bit ću iskrena – smetao bi me sličan poljubac i među straight likovima jer doista za takvo nešto nema mjesta u animiranima. I točka. Za ovo ‘premijerno’ ne pronalazim dovoljno snažne riječi zgražanja..

Ako nekako i uspijemo zanemariti taj animirani lezbijski poljubac i trudnički trbuh (da i to su napravili!) jedne od gay partnerica, film je u potpunosti promašen.

Originalni glas Buzzu je umjesto dosadašnjeg Tim Allena posudio liberalni aktivist Chris Evans koji se obrušio na onaj dio kritike koji s pravom negoduje zbog uvlačenja potencijalno opasnih ideja i prikaza u filmu, nazvavši ih, citiram “idiotima čije je vrijeme isteklo kao i dinosaurima.”

Kod nas je dostupna samo sinhronizirana verzija no publika s engleskog govornog područja nije baš sretno prešla preko toga. I zbog toga mi je drago!

Agresivne agende na kraju ipak prođu loše. Pa čak i ove naoko ‘nevine’ koje putem animiranih likova sablažnjuju ogromnu većinu.

Nitko ne spori o postojanju istospolnih ljubavi, veza, brakova, niti im se to uostalom zabranjuje..

No uporno, sumanuto serviranje svega navedenog kod velike većine izaziva suprotan efekt. I stvara osjećaj odbojnosti koja rezultira otporom.

I zato ne trebaju čuditi nezadovoljavajuće brojke na box-officu. Vrijeme je da Disneyev “miš” opet postane onaj stari dragi Mickey Mouse, a ne instrumentarij za provođenje doista bolesnih ideja.

Live and let live!

A istini na volju, ni sam animirani kao ni priča nisu posebni. Jedan od slabijih Pixarovih ikada. Ono što mi u sjećanju ostaje su tmurne boje i sjene.. Kad bolje promislim, ništa neobično s obzirom na opskurne motive vezane uz lansiranje Svjetlosnog među djecu.

No jedno se Disneyu/Pixaru mora ‘čestitati” – održali su obećanje i ubacili svoje milenijalske različitosti u svoj proizvod. Šteta jer na kraju krajeva, ostat će bez konzumenata kojima je namijenjeno. A kad nema onih koji troše, nestaju i oni koji stvaraju. Simple as that😉

Drugi film u Karamana je bio naravno Maverick. Drugi danas, a 9.ti‼️u ukupnom broju gledanja.

‘Just a little push.’ 9.to‼️gledanje u tijeku😉 (kredit, Karaman, parter)

Odličan zaključak filmske večeri.

Cilj postignut – 9.‼️gledanje Mavericka, izvršeno (kredit, Karaman parter)

Nedjelja, 19. lipanj 2022.

Zato što mi je dosta novog liberalizma i lajavaca koji vičući “drž’te lopova!” skreću fokus s pravih lopova odnosno samih sebe, zaputila sam se u Cineplexx na jubilarno 10.‼️gledanje Top Gun Mavericka!

‘Put that in Pentangon’s budget!’ 10.‼️(kredit, Cineplexx dvorana 1)

I baš se mislim pada li na pamet Disneyu i ostalim woke sljedbenicima na pamet kako je moguć ovakav planetarni uspjeh Top Guna Maverick?

Sigurno nije samo zbog odlične akcije, neviđenih letačkih kadrova, maestralne glume, nostalgije i zaraznog soundtracka.. Ima nešto mnogo jednostavnije, a odaziva se na ime “normalnost”. Ne prjetjerivanje. Ne podilaženje publici vulgarizmima, eksplicitnim seksom niti dosadnim dodijavanjima i “podučavanju” publike o moranju prihvačanja liberalističkih izmišljotina!

Koliko god vladala klima ovih novokomponiranih čudaka, ljudi su željni normalnosti. Pri tom mislim na opušteno uživanje bez da ih se stalno iz zasjede zaskače još jednom novom “normalnošču” koju treba ispoštovati..

Ljudima je dosta. I to je najvažnije od svega jer nakon toga svaki totalitarizam pada u vodu.

Tako će biti i s ovim.

Subota, 25. Lipnja 2022.

Kao što sam već prije primjetila, lipanj je mjesec za Mavericka.

No danas protivno subotnjo-lipanjskoj ‘tradiciji’ gledanja novog Top Guna, odlučila sam vidjeti (po prvi put😉) dva potpuno nova filma.

A gdje drugdje nego u Cineplexxu među omiljenim ljudima❤

Najprije matineja, a ujedno i pretpremijera MALACA 2: KAKO JE GRU POSTAO GRU (Minions: The Rise of Gru).

Malci za potpuni užitak (kredit, Cineplexx dvorana 2)

Što reći o Malcima osim – obožavam ih❤ Rijetko me neki animirani lik može nasmijati do suza. Osim ako nije riječ o Malacima – tamo me ne samo jedan nego cijela brigada malih žutih njokića obučenih u traper baca u trans od smijeha😂🤣

Jednostavno, luda sam za njima❤ stoga je moje oduševljenje novim nastavkom potpuno razumljivo. No ovaj put kao dodatni bonus bio je i fantastičan soundtrack iz 80’tih i Malci koji idu u kino gledati Ralje😅 Kako bilo, Minions fore ne daju se prepričati, to se treba vidjeti😆

Drugi subotnji film bio je ELVIS, redatelja Baz Luhrmana inače tvorca nekih mojih omiljenih filmova (Australija, Moulin Rouge, Veliki Gatsby..).

Uglavnom osjećaji prema filmu su podijeljeni. Ponajprije ne osjećam pretjerano oduševljenje izborom glavnog glumca Austina Butlera. Ne mislim da nije korektno odradio ulogu, međutim toliki hype i oduševljenje nisu mi potpuno razumljivi pa čak ako se radi o tipičnoj histeriji ženskog dijela publike. Ako ćemo malo is ženske perspektive onda moram podvući da je original Elvis neusporedivo ljepši od kozmetički i kompjuterski dotjeranog Butlera. Austin Butler kao Elvis bio je sav u neprirodno plavim očima s kojih kad bi skrenuo fokus nije bilo više ničeg podudarnog s pravim Elvisom. Također ta njegova vječno poluotvorena usta u pretjerano začuđenom obliku strašno su me iritirala. To Elvis nije tako i toliko napadno radio. Uostalom dovoljno je pogledati kraj filma i prave snimke pravog Elvisa, čovjeka nestvarne, gotovo anđeoske ljepote koju ni jedan Austin i ni jedan Butler na ovom svijetu ne može kopirati. Drage žene i djevojke gdje su vam oči?

I još malo o Butleru koji me na trenutke izgledao kao pokušaj kopije meni dragog i nikad neprežaljenog pjevača Nick Kamena. Naravno, ostalo je na pokušaju. Lošem.

Žalim no za mene je Butler i dalje onaj hypie na ‘konjiću’ iz OUATIH kako reče Brad Pitt.

Uglavnom, jedan je Elvis.

Kad već komentiram vanjski izgled moram spomenuti i glumicu Oliviu DeJong koja je tumačila Priscillu. Svatko tko je barem jednom vidio fotografiju Elvisove supruge zna da je riječ o prelijepoj ženi. U RL nečiji vanjski izgled stavljam na dnu ljestvice prioriteta međutim u filmu pogotovo raskošnom biopiku poput ovog, izgled igra važnu ulogu. Tim više što je Priscilla bila i ostala vanredna ljepotica. Svaki put kada bi se na ekranu pojavila Olivia DeJong, filmska Priscilla, imala bih dojam kao da je na ekranu neka random obična žena sa sporednom ulogom. Iskreno i to mi je smetalo🤷‍♀️

Tom Hanks je bio savršen u ulozi pukovnika Parkera. Baš se ‘čudim’ kako mu je pošlo za rukom savršeno utjeloviti takvog ljigavca😉 Stari je ljevičar vjerojatno samo pustio pravog sebe u ulogu..

Scenaristički dio imao je neke trenutke koji su mi izazivali nelagodu pri gledanju npr prikaz čudne majčinske privrženosti sinu. Naravno bilo je tu i puno političkih doskočica za koje sam imala dojam da se više referiraju na današnji trenutak..

Da ne bih samo kritizirala, dopao mi se način na je prikazan nametnički odnos pohlepnog pukovnika prema Elvisu kojeg je između ostalog koristio za podmirivanje svojih kockarskih dugova.

Sviđa mi se podizanje emocija na viši nivo u kojem ne možete, a ne suosjećati s Kraljem Rock’n’Rolla i mrziti sve one koji su se okoristili njegovim talentom..

Krešendo emocija doživljavam završnim ubacivanjem autentičnih snimki Elvisovog posljednjeg nastupa. Iako nisam njegov klasičan fan nisam mogla suspregnuti suze, ali ni divljenje prema čovjeku anđeoskog lica i božanstvenog glasa..

Kraj filma je veličanstven i zbog toga sam na početku istaknula dvojake osjećaje prema filmu.

Uglavnom po meni pravi Elvis jedina je istinska i zaslužna zvijezda za uspjeh ovog filma!

Jedan i jedini.. i u filmu🙌 (kredit, Cineplexx dvorana 5)

Top Gun Maverick u IMAXU✈️📽❤

Neki filmovi zaslužuju najbolje od mene.

Pod ovo ‘najbolje’ podrazumijevam uloženo vrijeme, trud, organizaciju i novac da bih si osigurala najbolje moguće gledanje filma.

Naravno, ne očekujem da će me razumjeti oni koji nisu kino i film zaljubljenici.

I ne zamjeram, nismo i ne trebamo svi biti isti no činjenica je (a ne mit😉) – i drugi imaju svoje slatke ‘ovisnosti’.

Zato ne mogu, a ne prisjetit se (po)nekih ljudi iz RL koji baš nikad ne propuštaju priliku za ciničan smješak pri sam spomen broja mojih kino posjeta istom filmu.. I filmovima u kinima, općenito.

O njima ne bih trošila puno riječ jer srećom pa im ne brojim potrošene kutije cigareta, ispijenih koktela, večera, cipela, haljina, istetoviranih ruku/nogu, broju njihovih posjeta precijenjenih nogometnih utakmica, turnira, svjetskih prvenstava u koječemu..

Mene to ne zanima.

Moj objekt želje koji mi zadnje 3 godine ne da mira je konačno slijetanje Top Gun Mavericka na 🛬 velika kino platna!

O tome sam redovito pisala na ovim stranicama i onako emotivno kako samo pravi fan umije popratila svako odgađanje filma koje se svakim novim otkazivanjem činilo poput Iščekivanja Godota.. 🙄

I konačno je i tome došao kraj.

Maverick je stigao 26. svibnja, a ja ga ipak prvog dana prikazivanja nisam pogledala.

Ako se pitate kako je to moguće, razlog je jednostavan – prvo gledanje željela sam sačuvati za IMAX projekciju u Zagrebu!

A za to je trebalo uskladiti obveze i organizirati jednodnevni odlazak u Zagreb.

Možete zamisliti koliko je gorljivom fanu poput mene bila preteška pomisao film ne vidjeti među prvima.

Ili izazov da ne daj Bože skrolanjem po Twitteru ne naiđem na spoilere.. 

No zov Imaxa bio je jači😉

A da mi ta dva duuuga dana dok i sama ne pogledam film ne padnu preteško potrudili su se moji prijatelji iz različitih djelova Svijeta🙂

Tako je frend filmofil i you-tuber, Zack iz New Yorka pogledao Mavericka premijerne večeri i poslao fotku Imax platna i prve utiske pretočene u veliki američki WOW!!! .. ⬇️

I američki🇺🇲 prijatelj  oduševljen!

U Londonu je Top Gun Maverick premijerno prikazan točno u ponoć s 24. na 25. svibnja.

Pa iako moj stari i dobri filmofil Martin nije bio među ponoćnim posjetiteljima odmah je jutro nakon premijere pogledao Mavericka i poslao mi svoju digitalnu kino-kartu.

Zna čovjek koliko meni to znači 🎟 pogotovo od filma kojeg željno iščekujem duge tri godine!

Btw ni u jednom londonskom kinu više nije moguće preuzeti fizički primjerak karte.

Sve je digitalno.. ‘zahvaljujući’ Coroni..🙄

I malo Odeona Lux sa Leicester Sq ‘obučenog’ u Mavericka😄📽✈️🎬❤

Eh da sam barem sve ovo mogla uživo vidjeti.. 🥺

I još malo Odeona..

BatMan diskretno nadzire Mavericka s krova Odeona😄

I reklamni giant Top Gun Maverick 🤩❤📽✈️

Odeon Lc sq London🇬🇧 (hvala Martinu na svim fotografijama iz Londona🙌)

No da se vratim mom putovanju u Zagreb na projekciju Mavericka u Imaxu..

Dakle, prvi korak učinjen.

Autobusna karta kupljena✅️

Odlazak u zoru u 5 i 15 ✅️

Rani termin polaska osigurao bi mi dovoljno vremena za unaprijed donesenu odluku o gledanju dva puta za redom. Ma kakav film god bio😁

Taking off with Flix-bus😅

Srećom pa je i program projekcija išao na ruku.

Najprije matineja u 12✅️

potom pola sata pauze❌️

i ravno na drugu projekciju u 15😉✅️

Pao je i novi osobni rekord u gledanju istog filma za redom po redosljedu prikazivanja u kinu. (Jokera sam pogledala dvaput u istom danu, ali u različitim terminima i kinima, op.a.)

Pa tko to može😇

Program kao složen prema mojim uputama😉

Prije samog puta trebalo je pripremiti obleku usklađenu s dugočekanim filmom✈️❤🎬

Tom prilikom odnekud se stvorio i F14 Tomcat koji je sletio u ruksak za potrebe fotkanja😉

Ruksak i majica preko stolca spremni za ranojutarnje “polijetanje” za Zagreb❤

Put autobusom do Zagreba nikad brži i udobniji, a nestrpljenje i ushit nikad veći😚🤗❤

I konačno Arena i odmah na ulazu u prizemlju veliki Tomov banner.

Zanimljivo, u Splitu ga nije bilo. Ni u jednom kinu.

Šteta jer da se kojim čudom Tom s bannerom i dole pojavio bio bi sigurno moj😁🤭😉

Odmah na ulazu Arena Centra, Top Gun Maverick za dobrodošlicu✈️📽❤

I kad se najmanje nadaš postaneš meta paparazza🤭

Ne možes u miru niti fotku napraviti😂

I konačno, eskalatorom ravno do IMAXA🤩📽❤✈️

Bolju dobrodošlicu nisam mogla poželjeti✈️📽❤

Nakon kupovine karata ostalo je taman vremena za kavu.

I prigodnu fotku😉

Kupljene🎟🎟

I konačno.. IMAX!

Uvodna najava u svijet IMAXA uvijek me ostavi bez daha🤩

Nakon 15.-minutnih trailera koji su se činili poput vječnosti – konačno taktovi Top Gun himne, isti kao iz originalnog filma.

And.. we OFF🛫 (kredit, CineStar Arena IMAX)

Srce se u trenutku steglo i preplavilo lice suzama. Nije to bilo samo zbog filma ili zbog trogodišnjeg čekanja na dolazak u kina ili radi 800 km putovanja samo da ga vidim na najvećem mogućem ekranu..

Emocije su proključale jer bio je to onaj proustovski trenutak ‘Traganja za Izgubljenim Vremenom”, prhki, mirisni kolačić Madleine mog djetinjstva.. ❤

Tom Cruise aka Maverick, srce i duša filma u zagrebačkom Imaxu (kredit, CineStar Arena IMAX)

Savršenstvo od filma.

Spoj svega najboljeg što film može pružiti; naelektrizirana neviđena akcija, radnja, emocije, suze, smijeh i radost.

Iako smo tek na polovici 2022. film je definitivno blockbuster godine. Barem za početak.

Sigurna sam da će vrijednost Top Gun Mavericka u nadolazećim vremenima rasti do nebeskih visina.

Zbog toga bolje na vrijeme nominirati ga u svim mogućim i nemogućim kategorijama.

Jednostavno, Maverick to zaslužuje❤

Moram spomenuti da prvi put u svom kinofilskom životu nisam bila tužna kada se film približio kraju jer sam znala da nakon kratke pauze opet sljedi novo gledanje🤩📽❤✈️

Nakon završetka druge projekcije, odlučila sam zaključno posložiti emocije uz završnu zagrebačku kavu i novu maketicu F18 za moju filmsku kolekciju🎬❤✈️

Samo nebo je granica – Top Gun Maverick✈️✈️📽❤

Kraj filma definitivno je zapečatio moju novu ljubav prema novom Top Gunu✈️📽❤ – bila je to dirljiva posveta u kadaru koji je govorio za sebe.. ⬇️

Sjećanje i poštovanje prema tvorcu originalnog filma, neprežaljenom redatelju Tony Scottu💔

‘I heard from the heavens..💔’.. rip veliki Tony Scott📽❤

Kući sam stigla kasno ili bolje rečeno – rano ujutro oko 3 i 50.

Budna punih 24 sata, ali sretna zbog svake utrošene sekunde✈️❤🎬

Filmski Retrovizor📽❤

Toliko se toga (filmskog) izdogađalo..

Subota, 23. travanj 2022.

Za početak nastavljam tamo gdje sam stala😉

Dan za filmove iz samog srca grada, KinoTeke i Karamana 📽❤

Te subote, moj dugo iščekivani film NOTRE DAME U PLAMENU (Notre Dame Brule) ‘gorio’ je u KinoTeci.

Film je inače djelo poznatog francuskog redatelja JeanJacques Annauda o najvećem požaru koji je zahvatio jedan od najljepših i najpoznatijih gotičkih spomenika na svijetu, 850 godina staru Katedralu Notre Dame koju btw godišnje posjeti oko 14 mil turista.

Film Jean-Jacquesa Annauda u KinoTeci

U filmu su odlično kombinirane stvarne snimke požara kao i one sa filmskog seta što je tijekom gledanja doista izazivalo strašan osjećaj nemoći kao da se nalazite na samom mjestu požarišta.

Uz rekonstrukciju (mogućeg) uzroka jezivog požara, Annaud je filmom iskazao duboko poštovanje i zahvalnost hrabrim vatrogascima koji su u službi epskog spašavanja Katedrale, riskirali vlastite živote.

O Annaudu ne treba trošiti previše riječi.

Oscarom nagrađenog redatelja (za prvijenac Crno-Bijelo u Boji u kategoriji najboljeg stranog filma) i dobitnika dviju nagrada Cesar, Annauda ubrajam među one koji potpisuju neke od mojih dražih filmova (U Ime Ruže i Neprijatelj Pred Vratima).

Međutim, njegov najnoviji film me prenerazio. Naravno ne mislim na redatelja već na nevjerojatan razvoj događaja i nesnalaženje odgovornih u ključnim trenutcima izbijanja požara.

Jednostavno nisam mogla vjerovati da je tolika količina neorganiziranosti, manjkavosti i ne brige o sustavu za oglašavanje požara bila moguća po pitanju sigurnosti jedne Notre-Dame u samom srcu Pariza!

Ne pronalazim dovoljno snažne riječi kojima bih opisala vlastito zgražanje zbog nonšalante i nedopustivo traljave brige o Katedrali koja (je) u sebi čuva(la) neprocjenjive povijesne, kulturološke i religijske vrijednosti!

Ta ista Katedrala koju je planetarno proslavio Victor Hugo svojim romanom iz 1830. god (Zvonar Crkve Notre Dame, op.a.).

Zahvaljujući romanu bio je potaknut pokret za očuvanje u njezinom prepoznatljivom izgledu.

Mene samo zanima hoće li Francuzi konačno shvatiti i prihvatiti da Notre-Dame nije samo francuska već i svjetska baština?!

Nisu to kapljice vode već suze na kipu Bogorodice (kredit, Zlatna Vrata, parter)

Hvala Annaudu na ovom filmu. Trebao se dogoditi.

Još pod dojmom tragedije Notre Dame (srećom bez ljudskih no ipak velikih kulturološko-povijesnih gubitaka) zaputila sam se u Karaman na projekciju filma THE NORTHMAN.

Za mene dvije odlične filmske preporuke – redatelj Robert Eggers i Nicole Kidman.

Eggers me oduševio SVJETIONIKOM, a Nicole po ko zna koji put svojom glumačkom svestranošću.

Polazna (čitaj: dobitna) formula nije mogla razočarati.

I nije.

Dakle, Sjevernjak je epsko putovanje mladog vikinškog princa Amletha (Alexander Skarsgård) u potrazi za očevim ubojicom.

Ovo je film koji dijeli publiku na one koje će ga voljeti ili zdušno mrziti.

Sredine nema.

Film nije za svakog, brutalan, okrutan, sirov i žestok. Rijeke krvi i nasilja.

Za mene je pak vizualno-glumačka gozba i priča koja je toliko stravstveno posvećena svojoj kulturološkoj povijesti i mitologiji.

I vidim je kao buduće remek djelo folklornog pripovijedaštva.

Anya i Alexandar, čarolija međusobne privlačnosti u Sjevernjaku (kredit, Karaman balkon)

Iako u kratkim, epizodnim ulogama, Willem Dafoe i Ethan Hawke odradili su izvrstan posao. I prava je šteta što nisu imali veću filmsku minutažu.

Skarsgard i Anya Taylor Joy (koju previše ne doživljavam) postigli su fantastičnu kemiju te ponaosob na svoj način udahnuli živote svojim likovima.

Islandska pjevačica Bjork također se odlično uklopila u ovaj nordijski ep i svojom pojavom dodatno potaknula filmsku magiju.

Međutim, moja najdraža glumica Nicole Kidman dala je ipak jednu od najboljih glumačkih izvedbi u filmu. Još mi se krv u žilama ledi pri pomisli na njezin dijabolični monolog kojim je psihički dotukla Amletha😱

The Northman je film uistinu vrijedan svake minute gledanja.

‘Nikad ne traži ženske tajne, ali uvijek ih slušaj!’, mudar kralj Aurvandill (E. Hawke) (kredit, Karaman balkon)

Subota, 30. Travanj 2022.

Volim Nicolasa Cagea.

Hejteri ne mogu toliko mrziti koliko sam u stanju voljeti Cagea😉. I uvijek s radošću iščekivati svaki njegov novi film.

Nepodnošljiva Težina Golemog Talenta (The Unbearable Veight of the Massive Talent) film je u kojem Nicolas Cage glumi.. Nicolas Cagea😂 a Pedro Pascal njegovog ultimativnog obožavatelja.

Nepodnošljiva Težina, metakonceptualno je istraživanje bogate Cageove filmografije u kojoj se glavni protagonist, rugajući sam sebi, odlično zabavlja.

Iako originalno zamišljena, komedija ipak udara na sigurno. No usprkos jednostavnoj akciji i ziheraškim štosevima, film je uspio kao odličan bro-com u kojem Cage i Pascal podjednako briljiraju.

I to se ne može ne primjetiti.

A neodoljivi medvjedić Paddington dobio je posebnu posvetu u Cageovom filmu😁

Idol i fan u stresnoj situaciji😄 (kredit, Cineplexx dvorana 7)

Subota, 7. svibanj 2022.

Na svetog Duju pogledala sam tek jedan film jer je blagdan i trebalo je dostojno (pro)slaviti.

Pogotovo zato što su i procesija i ostale popratne radosti uz blagdan zaštitnika Grada Split zadnje dvije godine otkazane ‘iz dobro poznatih razloga’😉

Zato sam navečer u Cineplexxu pogledala američki rom-com s Evom Longoriom o vikendu bez mobitela u filmu BEZ SIGNALA (Unplugging).

Iako sam bila uvjerena da bi mobilna detoksikacija dobro došla i meni, a pogotovo mom mladom Junioru (nažalost, ovisnom o raznim ekranima) film je bio razočaravajuće nezanimljiv.

Tek blijeda wanna be komedijica koja unatoč aktualnoj temi odmah na početku nepovratno srlja u tipični američki šund.

Uz najbolju volju ne mogu se sjetiti niti jedne fore.

Zapravo ne znam jesam li se barem jednom nasmijala🤔

Komedija koja me ostavila bez (o)smijeha – Bez Signala (kredit, Cineplexx dvorana 2)

Umjesto urnebesnih ‘savjeta’ o preživljavanju bez moba (koji su btw mogli uroditi eksplozijom zdravog humora), Eva Longoria i Matt Walsh svojom su dosadnošću uspjeli ubiti svaku želju za jednodnevnim ‘skidanjem’ s mobilnog. Ikada.

Zabavnije bi bilo gledati u ekran kojem su pikseli otkazali poslušnost nego li u njihovo neduhovito prenemaganje.

I to na velikom platnu🤭

Jedina preporuka za eventualno gledanje je Longoria koja izgleda zanosnije nego li iz vremena Očajnih Kućanica.

Subota, 14. Svibanj 2022.

Ova je filmska subota započela u Cineplexxu, a završila u Zlatnim Vratima.

Od vrata do vrata😁🍿📽❤

Downton Abbey: Nova Era je sve što sam od filma poželjela: red smijeha i poneka suza te radnja upakirana u najdražu mi zabavu na svijetu – film!

Protagonisti Downton Abbey u kinu😉 (kredit, Cineplexx dvorana 7)

U Zlatnom Vratima čekao me ciklus filmova Jim Jarmuscha.

Nažalost zbog obveza nisam uspjela odgledati sve ponuđene filmove.

Srećom pa sam ‘ubola’ nekoliko esencijalnih.

A takva dva Jarmuschova filma, pogledala sam jedan za drugim u KinoTeci.

Prvi film s projekcije bio je Mystery Train.

Film u kojem tri priče povezuje hotel u Memphisu i naravno duh Elvisa Presleya.

Svi vlakovi voze u.. Memphis😉 (kredit, Zlatna Vrata balkon)

Prelijepa fotografija filma te priče povezane u zajedničku cjelinu, znalački ispričane i režirane dovoljan su razlog da se zaljubite u lik i djelo Jima Jarmuscha.

Ja jesam😉

‘You spend half of your life in your dreams!‘, kaže jedna rečenica u filmu o mitu Elvis Presleya. Pretpostavljam da se izreka nije odnosila na tri razbojnika-amatera u sastavu Stummer-Buschemi-Aviles iz treće priče o Mystery Trainu😁

Joe, Steve i Rick u okrilju jedne lude noći (kredit, Zlatna Vrata balkon)

Jednom je Jarmusch napisao da su njegovi likovi uvijek na nekakvom putovanju i da je upravo putovanje priča koju želi ispričati.

Na istom tragu je i slijedeći film kojeg sam pogledala u KinoTeci – ČUDNIJE OD RAJA (Stranger Than the Paradise).

Ovo je inače film zbog kojeg su naime kritičari Jarmuscha proglasili poetom filmova-ceste.

Crno-bijeli film u boji😉 (kredit, Zlatna Vrata, parter)

Kod Jarmuscha naizgled nema ničeg posebnog prepričati osim nekih trivijalnih situacija koje u svakodnevnom životu ne primjećujemo.

Međutim ono što Jarmuscha čini bitno različitim od nas ostalih smrtnika jest sposobnost da od vaze s umjetnim cvijećem uspije napravi zabavnu i živu materiju.

Dok gledate Jarmuschove filmove, apsolutno sve vas zanima.

Pazite na način na koji glavni protagonisti piju, jedu, vode obične razgovore, odijevaju se, voze, slušaju muziku..

Dakle, sve ono što vas u RL ne bi uspjelo ni na trenutak zaintrigirati kod Jarmuscha znači umjetnost..

Crno-bijeli film, muzika, mood razvučen i lijen poput jazza jednostavno tjera da unatoč tome što gledate vrlo jednostavne kadrove uživate u nekoj uzvišenoj, artističkoj percepciji svijeta..

Jarmusch je Andy Warhol na filmskom platnu.

Odvažan i original u punom smislu riječi.

Posljednji od svoje generacije koji je ostao vjeran svojim filmskim korjenima i koji se nije prodao Hollywoodu za šaku dolara kao što je to učinio (za mene) nekoć veliki Spike Lee (studirao s Jarmuschom, op.a.) kojeg danas poistovjećujem samo s glasnim urlanjem i prozivanjem svega i sviju – rasistima.

Jarmusch je svoj. I to poštujem. I volim. Poput one njegove specifične frizure na tragu punk ere i Billy Idola.

I Jarmuschovi protagonisti uživaju u kino dvorani😉 (kredit, Zlatna Vrata, parter)

Uglavnom, filmska priča vrti se oko teenagerice Eve Molnar (Eszter Balint) koja silom prilika nakon dolaska iz Mađarske odsjeda u stanu kod svog rođaka, newyorškog zgubidana Willyja (John Lurie) aka Bela Molnar. Početna ravnodušnost prema mladoj rođakinje prerasta u nostalgiju u trenutku Evinog odlaska njihovoj teti Lotte u hladni Cleveland. Willy i njegov prijatelj Eddi (Richard Edson) kojem se Eva sviđa odlučuju otići posjetiti ju nakon što na pokeru zarade veliki novac te se zajedno s Evom zaputiti prema Floridi na ljetovanje..

Eva putuje u New Yorku (kredit, Zlatna Vrata, parter)

Ako vam je dosta ispraznih filmova onda je pravo vrijeme (ako već niste) upoznati se s filmografijom ovog genijalca😊

Petak, 20. svibanj 2022.

Najbolji mogući uvod u vikend bio je još jedan Jarmuschov film – POD UDAROM ZAKONA (Down by Law).

Odlični glavni protagonisti John Lurie, Tom Waits i genijalni Roberto Begnini u filmu koji se bavi posljedicama počinjenih grešaka, ali i mogućnošću njihovih iskupljenja.

Tema druge šanse kao i način na koji se grade odnosi među zatvorenicima od početnog nepovjerenja pa do zajedničke akcije je ono što filmu daje pokretačku energiju.

Nevjerojatna crno-bijela fotografija u filmu dodatno pojačava motiv pročišćenja. Prikazana fluidnost rijeke među šipražjem iskorištena je kao sinonim novog početka koji (do)nosi otpuštanje grijeha.

Slično i s završnim kadrom u kojem dvojica glavnih likova, na razmeđini putova, svaki na svoju stranu odlaze, ostavljajući za sobom nekadašnji, a listajući pred sobom neispisane stranice novog života. Premoćno!

Lurie i Waits, svaki na svoju stranu.. (kredit, Zlatna Vrata balkon)

Između ostalog, Pod Udarom Zakona je film kojim je Jarmusch američkoj publici predstavio genijalnog Roberta Benignija.

A mene i sami pogled na Benignija veseli. Roberto u ulozi Talijana koji slabo govori i razumije engleski je must watch😅😂🤣

A notes u kojeg vrijedno zapisuje sve engl. pojmove koji će mu zatrebati, prava je riznica ‘smijehotresa’.

Tako je npr. riječ ‘scream’ (engl. vrisak, op.a.) uklopio u jednu urnebesnu brojalicu o sladoledu (‘ice-cream’, op.a.) kojom je ‘inficirao’ pola zatvora😂

Roberto Benigni – urnebes zagarantiran😅 (kredit, KinoTek Zlatna Vrata, balkon)

Ovo posebno ističem jer Roberto je jedan od mojih najdražih europskih i svjetskih komičara inteligentnog i rafiniranog humora.

Zahvaljujući njegovim smiješnim upadicama, Under the Law usprkos dubljoj temi raspolaže i duhovitim minutama.

Ne smijem zaboraviti i na već poslovično odličnu glazbu u ovom Jarmuschovom filmu. Ništa čudno, naravno. U ostalom, film koji ima Toma Waitsa i da hoće ne može pogriješiti😉

Subota, 21. Svibanj 2022.

Filmska kombinacija KinoTeke i CineStara MallofSplit4DX kasno navečer.

U kinoteci se taman prikazivao ciklus poljskog filma.

Uspjela sam pogledati tek jedan film, Marijice, kazališne i filmske redateljice Darie Woszek.

Još jedan festival stranih filmova u KinoTeci📽❤

Priča prati djevicu, 50.-godišnju Mariju (Grazyna Misiorovska) kojoj za jubilarni rođendan ginekolog propisuje hormone radi – menopauze.

Marija dane provodi na relaciji kuća – posao.

Slobodno vrijeme troši čitajući ljubavne romane u osami stana okružena kipićima djevice Marije koje opsesivno sakuplja.

Monotoniju prekida nećakinja Helena (Helena Sujecka) svojim modernim life-styleom, ali i Marijina burna reakcija na tek uvedenu hormonsku terapiju.

Eksplozija hormona Mariju je nagnala na istraživanje druge strane do tad joj nepoznatog života..

Film je zapravo crna komedija koja na trenutke čak doživljava preobraženje u horror žanr.

Zašto se redateljica Daria odlučila na ubacivanje horror sekvenci koje su mi uistinu pokvarile dojam o filmu, ne znam.

Vjerojatno je željela prikazati sav spektar emocija koji prati ženu tijekom menopauze.

Ili je glavna misao vodilja bila istraživanje ženske seksualnosti iz pozicije 50.-godišnje djevice kojoj je seksualnost poznata isto koliko i primjena Tyndallovog efekta u fizici i kemiji.

Ili je možda redateljica željela povući paralelu između doživljaja seksualnosti mlade žene u punoj seksualnoj snazi (nećakinja Helena) i žene koja je na svom kraju, a da paradoksalno nikad nije ni konzumirala seks?

Uglavnom, film koji je po meni imao potencijal, ali ga je putem negdje nepovratno izgubio.

Niti se približio raskrinkavanju bauka menopauze, niti se uhvatio u koštac s promiskuitetom, a opet je udrobio svega i čega.

Iskreno, očekivala sam jedan drugačiji razvoj događaja, barem vidljiv preobražaj lika i djela glave junakinje Marije. Od svega toga – ništa.

Dapače, glumica koja je tumačila glavnu ulogu Marije izgledala je daleko starije mego su scenaristi zamislili. Prilično usahlo i energetski potrošeno. Njezine kretnje i lice odavalo je nekog tko je odavno završio menopauzu.

Stoga ni s glumačke strane, film ni izbliza nije pružio ono čemu sam se nadala. Utopio se u valunzima apsurda.

Marijice u hormonalnom odnosno filmskom disbalansu😉

Drugi film u kinoteci bio je ujedno i posljednji iz ciklusa filmova Jima Jarmuscha.

Mrtav Čovjek kao metafora i u ovom originalnom ostvarenju (kredit, Zlatna Vrata, parter)

Riječ je o Mrtvom Čovjeku (Dead Man) neobičnom, atmosferičnom westernu kojeg mnogi smatraju najboljim redateljevim djelom.

Ja ga ne smatram najboljim, ali samo zato jer sve dosad viđeno od Jarmuscha – je najbolje!

Jednostavno, zaljubljena sam u njegov beskrajni, autentičan talent.

A kao najbolju proporuku u filmu, izdvojila bih 3 ‘situacije’:

Johnny Depp, Neil Young (soundtrack) i naravno Jarmusch kao redatelj.

MRTAV ČOVJEK je film iz treće faze redateljevog stvaralaštva. Film prati priču o mladom računovođi William Blakeu (Johnny Depp) iz Clevelanda koji cijelu ušteđevinu troši na putovanje u gradić na granici s Divljim zapadom gdje ga čeka novi posao. Međutim zbog kašnjenja, posao je dobio netko drugi, a razočarani Blake bez prebijenog centa i prenočišta, završava u krevetu s lokalnom prodavačicom cvijeća koju u naletu ljubomore ubija bivši zaručnik, sin bogatog moćnika.

Blake u samoobrani puca u napadača te ga usmrćuje i bježi pred okrutnom trojicom naoružanih lovaca na ucjenjene glave. Ranjenog ga pronalazi misteriozni Indijanac Nobody (Gary Farmer) i njihovo zajedničko putovanje fizičkog i duhovnog iscjeljenja započinje..

A za kraj ciklusa o Jim Jarmuschu, slijedi jedna njegova sasvim prikladna:

‘I feel closer to David Lynch in beeing influenced by extremes’.

Putovanje, vječni motiv Jarmuschovih filmova (kredit, KinoTeka Zlatna Vrata, parter)

Treći, kasnovečernji film bio je OPERACIJA MINCEMEAT.

Film je istinita priča o najneobičnijoj prijevari koju su ikada izveli Churchillovi špijuni.

U filmu o Drugom svjetskom ratu susreću se i dva gospodina DarcyjaColin Firth i Matthew MacFayden.

Ne jedan nego dva Darcyja u op. Mincemeat (kredit, CineStar Mall of Split 4DX dvorana 3)

Obojica su očekivano odigrala – maestralno.

Za mene je (prvenstveno kao ljubiteljicu britanskih filmova neovisno o sadržaju), Operacija MinCemeat bila izuzetno zanimljivo filmsko iskustvo.

Istaknulo je manje poznatu bitku iz WWII s fokusom na planiranje i realizaciju prijevare do samog epiloga bitke.

U priču je ubačena i ljubavna drama (trokut) koji se pretpostavljam nekima neće svidjeti u kontekstu planiranja ratne operacije.

Osobno, zapetljane ljubavne odnose u službi priče u doba Drugog svjetskog rata vidim kao prednost, a ne nedostatak filma.

No to sam ja😉